Ne postoji bolja metoda za „unaprjeđenje prodajnih rezultata“ od sniženih cijena. Većina prodavača i za vrijeme popusta ostvaruje zadovoljavajuću zaradu, prazni skladišta i priprema se za novu sezonu proizvoda. U čemu je onda problem?
„Zašto ste uopće imali visoke cijene?“
Dio kupaca, što je u zemljama s nižom kupovnom moći dodatno izraženo, pravi su lovci na sniženja i to su jedini tjedni njihovih značajnijih kupnji. Na njih ne možete računati kao na lojalne kupce jer im je glavna motivacija za kupnju upravo niska cijena – ne dizajn, brend ili kvaliteta.
Velika (ili prečesta) sniženja ruše integritet prvotne cijene. Kupci prevelike oscilacije u cijenama doživljavaju kao svojevrsnu prevaru (kada u izlogu vide stvar koju su prije par mjeseci kupili za dvostruko više novaca). Mogu si postaviti opravdano pitanje – zašto cijene podliježu tolikim oscilacijama? Ide li im loše? Jesu li pred zatvaranjem? Što će se dogoditi s garancijom ako ova firma propadne itd…
Gubitak prednosti
Drugi problem čestih ili velikih sniženja je „pomicanje“ vašeg fokusa. Je li vašem proizvodu najvažnija prednost niska cijena? Ukoliko težište stavljate na kvalitetu ili ekskluzivnost, sigurno nije dobro rušiti cijenu prečesto. Dobar primjer za „tvrdoglavo“ držanje cijena i rijetke (i niske) popuste je francuska modna marka Lacoste.
Kako biste izbjegli negativne efekte rasprodaja (i uživali isključivo u onim pozitivnim) vaše rasprodaje trebale bi biti dobro komunicirane prema potrošačima: razlog zbog kojeg cijene spuštate upravo sada, vremenski interval rasprodaje, ostale eventualne pogodnosti ili akcije.
