To je barokni dvorac iz polovice 18 st, ranije vlasništvo grofovske obitelji Rauch, a danas u posjedu sestara milosrdnica. Skladom svoje arhitekture, toplinom prostora i dahom prošlosti obogaćuje programe i događaje ostvarene u njegovu okrilju. Dvorac je Lužnica jednokatni, poput mnogih drugih u Hrvatskom zagorju, a ističe se po svojim cilindričnim ugaonim kulama.
Samo je po sebi razumljivo da se sudbina dvorca naglavce preokrenula kada su njegove vlasnice postale časne sestre. Simbolično je bilo i to što one nisu kupile inventar pa su Rauchovi svoje stvari odnjeli sa sobom. Njihov je luksuzni namještaj zamjenio daleko skromniji i tako je jedan dvorac postao samostan. Od tada on nosi naziv Marijin dvor, prvenstveno stoga što se u njemu od početka nalazi kapelica posvećena Majci Božjoj, ali ga se i među sestrama najčešće i dalje naziva jednostavno Lužnica. Sestre posvećuju dvor Mariji zbog svoje pobožnosti Majci Božjoj, a kapelica koja je od samog početka u dvorcu posvećena je Sv. Križu, ali ga se i među sestrama najčešće i dalje naziva jednostavno Lužnica.
Dvorac i Duhovni centar nalaze se u 8 hektara velikom engleskom perivoju sjezerom, šumarcima i šetnicama koje pružaju mogućnost šetnje i meditacije. Park je za posjetitelje otvoren subotom i nedjeljom od 14:00 do 18:00, a besplatni vođeni obilazak dvorca je nedjeljom u 16:00 h. No, moguće i u druge dane prema dogovoru. Tijekom tjedna razgled je moguć samo po dogovoru zbog programa koji se odvijaju u prostorijama dvorca. Obilazak obično traje 70 do 90 minuta.
Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor
Ustanova za obrazovanje odraslih i jedinstvena po svojoj strukturi u hrvatskoj Crkvi. Vode je sestre milosrdnice.
Osim organiziranja vlastitih programa Centar nudi svoje prostorije i usluge svim zainteresiranima koji žele organizirati duhovne ili edukativne programe za svoje članove i korisnike – zajednicama, udrugama, skupinama, organizacijama, poduzećima…
Postoji mogućnost organiziranja konferencija, stručnih seminara i savjetovanja.
Park
Dvorac Lužnica je u prvoj trećini 19. st. gotovo obujmljen perivojem, vrtnom arhitekturom koja prema navodima Mladena Obada Šćitarocija “prati razvoj u Europi, osobito susjednim zemljama” ali izvedbe u potpunosti prilagođene razvojnim uvjetima podneblja. Daljnji se navodi nužno pridržavaju Šćitarocijeve klasifikacije.
Pejzažna su obiljelja perivoja u Lužnici bliža engleskom vrtu. Razmjerno je većih površina s nizom nepravilnih staza, dok uz sam dvorac uočavamo i manje parterne vrtove, odnosno gredice sa šišanim grmljem ili cvijećem. Perivoj je to brežuljkastih područja, izravno povezan s već postojećom šumom, čime ga uvrštavamo među najbrojnije u Hrvatskom Zagorju. U izravnom je odnosu spram dvorca, jer se dvorac nalazi unutar perivoja, a kako je namjena dvorca bila između ostalog i gospodarska proizvodnja potrebno je napomenuti da su perivoj i dvorac odvojeni od samog gospodarstva. Od značajnih obilježja možemo istaknuti i jezero smješteno u maloj udolini nedaleko prostoru otvorene strane dvorca.
