Iako su ekološki standardi ponajprije uvedeni zbog brojnih prosvjeda aktivista te sve strožih mjera o zaštiti okoliša, danas su također jedna od popularnijih metoda za manipulaciju tržištem i kupcima.
Tome u prilog ide i rastući broj ekoloških katastrofa te time i prosvjeda koji sve više senzibiliziraju prosječnog potrošača o proizvodima koji ne štete okolišu.
„Zeleno” bolje prolazi kod potrošača
Menadžerica upješnog britanskog maloprodajnog lanca Tescoa Chloe Meacher objašnjava: – Ekološke oznake stavljamo na brojne artikle i do sada samo bilježimo rast u njihovoj prodaji, uostalom – zašto bi kome smetao ekološki prihvatljiv proizvod?
Meacher dodaje kako su troškovi prilagodbe ekološkim standardima u njihovu slučaju bili minimalni ako se uzme u obzir uspjeh koji su postigli te upozorava kako je takve promjene bolje napraviti sada kada je to pitanje izbora i potencijalni izvor dodatnih prihoda nego za nekoliko godina kada će ekologija u proizvodnju postati – imperativ.
Greenwashing – obmana potrošača!
Na prvi se pogled čini kako od ekološki prihvatljive proizvodnje i potrošnje svi profitiramo, no uskoro se javljaju i prve kompanije koje iskrorištavaju potrošački trend te marketinškom kampanjom obmanjuju javnost.
Dušica Radojčić, predsjednica udruge Zelena Istra, objašnjava kako je sve veći broj ljudi zbog svijesti o šteti koju nanosimo okolišu i prirodi spreman izdvojiti više za proizvod s oznakom „eko” te dodaje kako brojne kompanije upoznate s tim trendom iskorištavaju manjak kontrole i sankcija radi prikazivanja kompanija kao ekološki osviještenih.
Skupo je biti doista osviješten
– Znatno je skuplje način proizvodnje učiniti zaista neštetnim za okoliš od upotrebe marketinškog trika. Jasno je i da bi uspostavljanje pravila, kontrola i kazne trebali biti zadatak institucija jer građani sami nisu u stanju prepoznati koji su proizvodi zaista bolji za okoliš ili za zdravlje, čak i ako provjeravaju deklaracije na proizvodima – objašnjava Radojčić.
– Tu se vrsta obmane naziva “greenwashing”, a sastoji se u trošenju mnogo većih iznosa na marketing od onog predviđenog za stvarno smanjivanje negativnog utjecaja na okoliš. Najčešći primjer “greenwashinga” jest kada zagađivači reputaciju poboljšavaju dajući donacije zajednici. Pritom se često rabi i pojam društvene odgovornosti, što je u navedenim slučajevima zloporaba tog pojma. Greenpeace u svojoj kampanji protiv “greenwashinga” ima izvrstan slogan: Očisti svoje djelo, a ne imidž.
