Ideja o osnivanju radničkog fonda iz kojega bi se isplaćivale otpremnine, koju je nedavno predstavio ministar rada Mirando Mrsić, utemeljena je zapravo na ideji koju sindikati predlažu za raspravu već nekoliko godina i načelno postoji sindikalna suglasnost za takvo rješenje. Potvrdili su nam to u NHS-u, SSSH i HUS-u, uz ogradu zbog toga što detalji ideje još nisu do kraja definirani, pa će konačan stav ipak ovisiti o tome. Riječ je o prijedlogu utemeljenom na austrijskom modelu koji je u primjeni od polovice 2002., fondu u koji se izdvaja 1,5 posto plaće, da bi radnik u slučaju otkaza imao svoj fond sredstava za otpremninu. Time se skida teret isplate otpremnine s poslodavca u trenutku kada daje otkaz. Novac se uplaćuje u državni fond koji ulaže sredstva na tržištu kapitala i ostvaruje prinose (slično kao u našem drugom, ili trećem stupu), a pravo na isplatu radnik ostvaruje kad dobije otkaz, ali i kada ga sam da. To je i pozitivna razlika u odnosu na postojeći sustav. Jedina je iznimka ukoliko sam skrivi otkaz, objašnjava Ana Miličević-Pezelj, izvršna tajnica SSSH.
Radnici na- određeno
“Kada smo počeli predlagati ideju za raspravu, naš cilj nije bilo samo uređenje sustava otpremnina. Primijetili smo da poslodavci – baš zbog straha od isplate otpremnina – nove radnike najčešće zapošljavaju na određeno, što je ugovor po kojemu radnik u pravilu ne može ostvariti otpremninu. Osnivanjem fonda poslodavcima takav ugovor više ne bi bio potreban, odnosno, vjerujemo da bi se rad na određeno u tom slučaju mogao smanjiti. No, to bi moglo utjecati i na još neke odredbe iz Zakona nepovoljne za radnika”, pojašnjava Miličević-Pezelj. I Austrija je fond uvela s istom idejom, jer su istraživanja pokazala da poslodavci radnika najčešće otpuštaju prije isteka roka nakon kojeg ostvaruje pravo na otpremninu (u Austriji tri godine kod jednog poslodavca, kod nas su to dvije godine), pri čemu je postojao prijelazni rok od deset godina.
“Nova su pravila u Austriji vrijedila za ugovore o radu potpisane nakon 1. siječnja 2003. i upravo ističe rok od deset godina tijekom kojih su radnici imali pravo birati povoljnije rješenje – da im poslodavac isplati otpremninu po ‘starom’ sustavu, ili temeljem onoga što su uštedjeli izdvajanjima od plaće”, kaže Miličević-Pezelj. Konkretni rezultati tog modela u Austriji još nam nisu poznati, odnosno, tek se ovih dana očekuje dolazak predstavnika austrijskog Ministarstva rada koje bi našem Ministarstvu rada i mirovinskog sustava trebalo prezentirati detalje pa će se tek tada znati u kojem bi obliku ideja bila primjenjiva kod nas.
Sindikati vrlo oprezni
No, sindikati već sada imaju određene ograde. Naime, u razgovorima s Vladom i poslodavcima, na dnevnom redu je već bila mogućnost da se otpremnine ‘izbace’ iz Zakona o radu, čime bi se izgubili minimalni iznosi otpremnina koje propisuje zakon, što bi dovelo u pitanje i minimalna prava radnika tijekom prijelaznog razdoblja. “To ne dolazi u obzir”, kaže Ozren Matijašević, predsjednik HUS-a te dodaje da postoji spremnost socijalnih partnera da se minimalna prava radnika definiraju novim općim kolektivnim ugovorom koji bi se potpisao na nacionalnoj razini. “Njime bi se trebalo definirati da otpremnine ne mogu biti manje od sadašnjih iznosa te da radnici imaju pravo na odgovarajuće prijelazno razdoblje tijekom kojega bi imali pravo birati povoljnije rješenje. To je naš glavni uvjet”, kaže Matijašević.
Drugo pitanje oko kojega se tek treba usuglasiti je stopa izdvajanja u taj fond. Nedavno se mogla iščitati naznaka da bi to moglo biti oko jedan, ili 1,5 posto, no Miličević-Pezelj kaže kako to vjerojatno nije stopa koja bi u Hrvatskoj mogla dati rezultate. „U Austriji su prosječne plaće više, pa su i izdvajanja u fond u prosjeku viša nego što bi bila kod nas, zato tek treba provesti računice“, kaže.
Konkretni izračun
Računica koju smo proveli za Profitiraj.hr na temelju postojećih minimalnih iznosa otpremnine iz ZOR-a i pretpostavke da ćemo u fond izdvajati 1,5 posto brutto jednog iznosa plaće (budući da je najavljeno da će to biti trošak poslodavca), pokazuje općenito, da bi oni s plaćama bitno većim od prosjeka puno brže došli do toga da im se to izdvajanje isplati. S druge strane, rezultati za one s ispodprosječnim plaćama, ili minimalcem na kraći rok mogu biti upitni. Izračun za prosječnu plaću na razini države (oko 5500 kuna neto, ili oko 8000 kuna bruto) pokazuje da bi se na račun radnika sa stopom od 1,5 posto izdvajalo oko 120 kuna mjesečno. Tijekom pet godina na račun bi bilo uplaćeno oko 7200 kuna, što uz kapitalizaciju od pet do šest posto godišnje može doseći 8000 kuna. Istodobno, taj bi radnik po postojećim propisima imao pravo na 13.350 kuna otpremnine. Nakon 10 godina, na računu bi mogao imati oko 19.000 kuna, dok bi po sadašnjim propisima imao pravo na 26.600 kuna otpremnine. Kad je riječ o minimalnoj plaći na razini države, radnik bi nakon 5 godina na računu imao oko 1100 kuna manje u odnosu na zakonsku otpremninu, dok bi nakon 10, odnosno 11 godina mogao biti na približno istoj razini.
Nakon približno 15 do 20 godina staža odnosi se ipak mijenjaju u korist radnika, pa bi onaj s prosječnom plaćom i 20 godina staža na računu mogao imati oko 58.000 kuna, dok bi po sadašnjim propisima imao pravo tek na 48.000 kuna otpremnine. Radnik s minimalcem mogao bi, pak, biti na značajnom dobitku, jer zakonom propisana granica otpremnine iznosi oko 18.000 kuna, a na računu bi se moglo prikupiti oko 24.000 kuna. Naravno, pod uvjetom da ta sredstva ranije tijekom radnog vijeka nikada nije koristio. U slučaju da jest, ili da je imao dulje prekide u stažu, ili dulja razdoblja bolovanja, iznos na računu svakako bi bio manji.
Podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje pokazuju da će precizna analiza iznosa izdvajanja biti itekako važna. Naime, 2005. godine u evidenciju HZZ-a iz rada su došle 136.704 osobe, 2009. oko 53.500 osoba više (189.137), a lani smo dosegli rekordnih 218.387 pristiglih iz radnog odnosa. Statistika pokazuje da se značajno povećao udio svih skupina kada je riječ o prethodnom stažu pa danas imamo oko 13.000 više u odnosu na 2005. U kategoriji onih s manje od godinu dana staža te oko 7400 više sa stažem od jedne do dvije godine. To su, ujedno, oni koji sigurno nemaju pravo na otpremninu. Za 4000 porastao je broj onih koji su na Zavod došli sa stažem do tri, a za gotovo 15.000 sa stažem do pet godina. U evidenciju je lani ušlo i 54.600 onih sa stažem od pet do deset godina, otprilike 27.400 osoba više u odnosu na 2005. te 86.000 onih sa stažem iznad 10 godina. To je 34.400 osoba više u toj skupini, što pokazuje da na Zavod najčešće stižu oni koji bi promjenama modela otpremnina mogli biti najviše pogođeni. Valja reći, visina otpremine bi u takvom fondu ovisila i o tome kakva je godina na tržištu kapitala, pa bi u razdobljima krize novac na računima za otpremninu vrijedio manje, što je jedna od glavnih zamjerki koju su na poslovanje obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova na mirovinu imali u sindikatima. Osim toga, nezahvalno je predviđati stanje na računu za one s izrazito niskim primanjima, odnosno minimalcem, kod kojih bi i izdvajanja u fond bila izrazito niska, ili za one s relativno čestim i duljim prekidima u stažu. Usporedbe radi, u drugom mirovinskom stupu nakon 11 godina izdvajanja po 5 posto bruto plaće prosječan iznos na računu kreće se oko – 35.000 kuna.
Sever: Derogiranje postojećih kolektivnih sustava
“Na žalost, iz Ministarstva rada još nismo dobili nikakvu projekciju iz koje bi se mogli vidjeti očekivani efekti tog modela, unatoč tome što je najavljeno da će ga Ministarstvo predložiti kao rješenje za raspravu, pa je teško ideju konkretnije komentirati”, kaže Krešimir Sever, predsjednik NHS-a te dodaje kako to smatra najvećim minusom u predstavljanju ideje. Jednako kao i Matijašević, naglašava da to ne može biti rješenje kojim bi se derogirao postojeći sustav kolektivnih ugovora na nacionalnoj razini ili na razini tvrtki. “Model koji se eventualno dogovori na nacionalnoj razini može biti minimum, dok bi postojao ‘prostor’ za ugovaranje boljih rješenja kroz kolektivne ugovore u tvrtkama, ili individualne ugovore o radu, kroz koje se, također, mogu ugovoriti dodatna rješenja i za otpremninu”, pojašnjava Matijašević.
