Plutajući solarni otoci mogli bi pružiti veću količinu energije od onih kopnenih, uz veću ekološku prihvatljivost. Tako barem tvrde u švicarskom Nolarisu, tvtki koja razvija projekt plutajućeg koncentriranog solarnog otoka u Ras al-Khaimanu, jednom od Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Elektrana na moru
Otok je zamišljen kao kružno područje koje okružuje šuplja prstenasta cijev promjera 20 metara i opsega nekoliko kilometara. Područje unutar prstena pokriva velika membrana napravljena od posebne plastike koja je hermetički pričvršćena na okvir, te ju drži tlak zraka koji je zarobljen između membrane i površine vode. Na membranu se potom polažu solarni paneli koji također podržavaju i strukturu cijelog postrojenja. Prototip u izgradnju u Ras al-Khaimahu mali je demonstracijski projekt površine 5.000 četvornih metara (dijametra 80 metara), sa maksimalnim kapacitetom 0,5 MW. Zahvaljujući sustavu pohrane može se jamčiti prosječan kapacitet od 100 kWh, dok bi godišnja proizvodnja iznosila 1,2 milijuna kWh.
Promjer pet kilometara!
Svaka elektrana u punoj veličini trebala bi pokrivati površinu od 20 četvornih kilometara (promjera 5 kilometara), te bi njegov kapacitet u područjima blizu ekvatora trebao iznositi 1.000 MW. Čak bi i manji otok površine 6,4 kvadratnih kilometara, u najpovoljnijim uvjetima bio u mogućnosti proizvesti 1,5 milijardi kWh godišnje.
U odnosu na kopnene elektrane, solarni otoci bi izbjegli problem zauzimanja kopnene površine. Osim toga, pomoću njih bi se lakše mogao naći pravi kut nagiba za praćenje sunčeve svjetlosti. Umjesto pojedinačnih zrcala koja bi rotirala kako bi pratila vidljivo kretanje Sunca, u ovom bi se slučaju rotirala cijela platforma na koju su fiksirana ogledala.
Cijeli članak pročitajte na Croenergo.eu