Vladimir Putin je došao osobno. Za predsjednika koji je uspon Rusije u energetsku super-silu proglasio glavnom zadaćom, u petak ( 7.12.) je postavljen još jedan miljokaz na tom putu. U blizini turističkog mjesta Anapa na obali Crnog mora postavljene su prve cijevi Južnog toka. Prvih 900 kilometara je pod vodom, a u blizini bugarske luke Varne cijevi izlaze na površinu. Odatle bi ruski plin trebalo teći preko Bugarske, Srbije, Mađarske i Slovenije do Italije, piše DW.
Ovaj milijardski projekt realizira ruski energetski koncern Gazprom koji s 50 posto sudjeluje u konzorciju Južnog toka. Drugi suvlasnici su talijanski koncern ENI s 20 posto, francuski EDF i njemački Wintershall – svaki po 15 posto. Predsjednik nadzornog odbora konzorcija je bivši gradonačelnik Hamburga Henning Voscherau. Prema službenim navodima projekt bi trebalo biti gotov do kraja 2015. a onda bi godišnje trebao transportirati do 63 milijarde prostornih metara plina.
Nova strategija Gazproma
Riječ je o gotovo istoj količini plina koja trenutno, preko Ukrajine, dolazi u Europu. Ukrajina je do sada bila glavna tranzitna zemlja za ruski plin. Preko plinovoda koji su postavljeni još u vrijeme Sovjetskog saveza u Europsku uniju je stizalo oko 80 posto ruskog plina.
Ali, ta vremena su prošla. Roland Götz, koji je godinama u berlinskoj Zakladi za znanost i politiku bio stručnjak za Rusiju, govori o “novoj strategiji” Gazproma. Cilj ovog energetskog koncerna pod kontrolom države jest „da se zaobiđu tranzitne zemlje plinovodima pod vodom“. Kao prvi projekt 2011. je realiziran projekt Sjeverni tok koji ruski plin preko Baltičkog mora transportira izravno u Njemačku. Južnim tokom slijedi drugi korak u smjeru južne Europe, kaže Götz. Na geografskoj karti,ovi naftovodi izgledaju kao škare u kojima se nalazi Europa.
Ukrajina gubitnik
U novim brošurama konzorcija Južnog toka Ukrajina se uopće ne pojavljuje. Minulih godina su ruske isporuke plina za Europu više puta prekidane, zato što su se Rusija i Ukrajina sporile oko cijene plina. Ukrajina sebe vidi kao žrtvu nove ruske energetske politike zato što će izgubiti prihode od tranzita.
Ekonomičnost projekta Južni tok je sporna. S planiranih 16 milijardi eura Južni tok je dvostruko skuplji od Sjevernog toka. Ukrajinska vlada stoga ukazuje da bi modernizacija već postojećeg naftovoda s 4,5 milijarde eura bila znatno jeftinija.
Nejasno je i kako će se ubuduće razvijati situacija kada je riječ o potražnji ruskog plina. „Južni tok dolazi u trenutku kada je europsko tržište plina u prijelomu, kaže Roland Götz. Potražnja i dalje raste, kako se i prognoziralo. Razlog za to je da bi novi izvori energije, kao što je biološki plin, tržište učinili netransparentnim, dodaje ovaj stručnjak. Rusiji je to poznato i u Kremlju su optimisti. „Čak i ako bi se potražnja smanjila, doći će bolja vremena”, izjavio je Vladimir Putin na konferenciji za novinare u ljeto 2012.
