Faktoring predstavlja jedan od suvremenih oblika kratkotrajnog financiranja. Najveće prednosti faktoringa su široka primjenjivost i kratki rokovi realizacije tj. trenutno osiguravanje likvidnosti. Prodajom svojeg stečenog potraživanja (npr. od kupaca za prodana dobra i usluge) poduzetnik može doći do prijeko potrebnih novčanih sredstava prije službenog datuma valute, naravno uz određenu cijenu. Razlozi koji nas dovode do odluke o upotrebi faktoringa su najčešće slijedeći:
• potreba za hitnim pretvaranjem potraživanja u novac iako potraživanja još nisu dospjela na naplatu
• nemogućnost naplate potraživanja od kupca te prodaja istog uz diskont onom poduzetniku koji ima mogućnosti naplate otkupljenog potraživanja direktnim ili alternativnim putem (kompenzacije, asignacije i dr.)
U praksi susrećemo dvije osnovne vrste faktoringa:
• Pravi ili potpuni faktoring kod kojeg na temelju sklopljenog ugovora faktor na sebe preuzima cjelokupan rizik naplate potraživanja te potraživanje od klijentovog dužnika naplaćuje u svoje ime i za svoj račun
• Nepotpuni faktoring ili faktoring sa odštetom kod kojeg faktor na sebe ne preuzima rizik naplate već ju obavlja u svoje ime, ali za račun klijenta
Naravno u praksi se javljaju i razne izvedenice faktoring odnosa, najčešće u slučaju jedinstvenih poslovnih odnosa i procesa na tržištu. Takvi su recimo izvozni poslovi te razne nestandardizirane isporuke proizvoda i usluga. Usluge faktoringa u Hrvatskoj nude sve veće banke, ali i privatna društva za faktoring.
U slučaju pravog ili potpunog faktoringa, a aranžman je dogovoren bez odštetne klauzule, tada faktor mora u svoje troškove ukalkulirati i mogućnost gubitaka u slučaju ne-naplate potraživanja. Naknada koja se dogovara prilikom ugovora bez odštete je u pravilu veća od one kod ugovora sa odštetnom klauzulom. Kod faktoringa sa odštetom, u slučaju da faktor ne uspije naplatiti svoja potraživanja od originalnog dužnika, ima pravo prema ugovoru nadomjestiti svoje potraživanje od prodavatelja istog potraživanja.
Kod nepotpunog oblika faktoringa faktor na sebe preuzima samo tekuće financiranje i upravljanje potraživanjem dok cjelokupan rizik naplate i dalje snosi vjerovnik (klijent).
Kako to izgleda?
Sam postupak faktoringa provodi se u dvije faze :
• slanje obavijesti originalnom kupcu da je svoju obvezu dužan platiti faktoru, a ne vjerovniku
• formalni prijenos potraživanja na faktora.
S poreznog stajališta, ako je poduzetnik ustupio ili prenio potraživanje na drugog, to se ne smatra isporukom te iz tih razloga prijenos potraživanja nije oporeziv PDV-om. Ali vrlo bitno za istaknuti je da kada govorimo o ostalim troškovima faktoringa (npr. naknada, provizija, diskont) koje zaračunava preuzimatelj duga (faktor), tada sve spomenute usluge tj. naknade podliježu oporezivanju PDV-om.
