Filozofija u tvrtkama

Vjerujem da je za većinu naših menadžera filozofija samo dosadan predmet koji su kratko učili (ili nisu ni učili) u gimnaziji, a da je filozofiranje sinonim za beskorisno pametovanje. Ako pitate nekog mlađeg moskovskog menadžera što je filozofija on će vam reći da je to ljubav prema mudrosti koja omogućuje čovjeku širu upotpunjenost i samospoznaju. Ako ga pitate čemu služi filozofiranje, on će vam reći da alate filozofiranja svakodnevno koristi u razgovoru sa šefovima, zaposlenicima, klijentima. Filozofiranje je trend koji se sve više širi u međunarodnim tvrtkama, a postoji nekoliko razloga zašto je to tako.

Filozofska praksa je polje filozofije koje se razvija u posljednjih tridesetak godina. Filozofi koji su bili nezadovoljni akademskom filozofijom počeli su se polako udruživati, osmišljavati različite aktivnosti u kojima su koristili filozofske metode kako bi filozofiju izvukli izvan akademije nazad na ulicu, odakle je i potekla. Prvo Nijemci, a potom Nizozemci, osamdesetih godina prošlog stoljeća počeli su se baviti filozofskim savjetovanjem te su osnovali prve filozofske tvrtke, koje i danas uspješno prodaju svoje usluge raznim klijentima na tržištu. Oblici filozofske prakse, poput filozofije za djecu, filozofskog cafea, radionica sokratskog dijaloga i još mnogih drugih, počeli su se širiti po svijetu, a zajedno s njima razvijao se filozofski dijalog i u korporacijama.

Dijalog predstavlja osnovu razmjene informacija i ideja, a filozofi su ga uvijek koristili kako bi došli do istine. Prakticiranje filozofskog dijaloga je vještina najbolje izražena u Sokrata, koji je za sebe tvrdio da je poput primalje – kad je netko trudan idejama, filozof mu kroz dijalog pomaže da te ideje izrazi što jasnije. Taj proces je često težak, osobe u dijalogu trpe bolove, ali je rezultat dijaloga porađanje istine.

Kada je istina otkrivena, odnosno kada se rodi ideja ili čak problem iz tog dijaloga, filozofi pomažu svojim sugovornicima da taj problem konceptualiziraju te da argumentirano brane ili napadaju predmet razgovora. Koristeći ove metode, pored metode transvaluacije koja sugovornicima omogućuje da misle nezamislivo, razgovor dobiva nove dimenzije, rađaju se novi uvidi, nova gledišta, sugovornici ostvaruju određen vid samospoznaje i propituju nove koncepte.

Kada su problem ili ideja postavljeni, filozofi potom rade na rješavanju problema, što je još jedna značajna filozofska vještina. Tijekom studija filozofije, ali i kasnijim treningom za filozofske savjetnike, filozofi se sreću s nizom općih ili osobnih problema koji ne prate zaključke suvremene sociologije ili psihologije, nego deduciraju problem ili ideju na individualnu razinu i kontekst pojedinca. Filozofi time ne svrstavaju sugovornike u šablone ili dijagnoze, nego probleme propituju slijedeći racionalnost samog dijaloga.

Filozofsko savjetovanje je oblik filozofske prakse u kojem filozof i sugovornik (zaposlenik, klijent, neka treća osoba) vode dijalog o problemu ili ideji koja ima opću ili individualnu dimenziju. Filozof se pri tome služi gore nabrojanim metodama kako bi vodio sugovornika kroz dijalog, pratio strogi logički slijed njegovih misli i ukazivao mu na logičke pogreške i kontradikcije, ako ih ima, ili ispitivao moguća rješenja navedenog problema. U tom razgovoru filozof prepoznaje ključna mjesta i konceptualizira ih u konkretne ideje. Striktnost i preciznost ovakvog razgovora pomažu filozofu da prepozna dublje probleme koje ima sugovornik te mu pomaže da ih prevaziđe.

Nizozemci su među prvima angažirali filozofe u tvrtkama, upravo kako bi sa zaposlenicima radili na razvijanju dijaloških vještina. Danas se trend širi na Francusku, Italiju i Rusiju, gdje tvrtke zapošljavaju filozofe u odjelima ljudskih resursa, kako bi radili na procjeni potencijalnih zaposlenika ili na motivaciji i unapređenju postojećih. Osnovna praksa u Nizozemskoj je, kako objašnjava Minke Tromp, filozofkinja, vlasnica biroa za primijenjenu filozofiju, da tvrtke angažiraju filozofa, u zajedničkom dijalogu definiraju koji su osnovni problemi tvrtke, a potom filozof osmisli glavne aktivnosti za zaposlenike, bilo to individualno filozofsko savjetovanje, grupni sokratski dijalog ili radionica argumentacije na kojoj se određen broj zaposlenika vježba pravilnom, preciznom razmišljanju, postavljanju pitanja ili rješavanju problema. Tvrtke u Francuskoj se podjednako bave navedenom vrstom radionica, dok u Italiji imaju više individualiziran pristup filozofskom savjetovanju u razgovoru s potencijalnim zaposlenicima. U Španjolskoj banke od nedavno angažiraju filozofske savjetnike kako bi pomogle menadžerima ili klijentima u rješavanju etičkih ili egzistencijalnih pitanja. U Rusiji se, pak, već ostvario potpuno novi diplomski studij filozofske prakse, jer je potreba za filozofima koji se bave tim poljem filozofije sve veća u nacionalnim i međunarodnim tvrtkama. Oscar Brenifier iz Francuske i Viktoria Chernenko iz Rusije, već nekoliko godina rade na metodama korporativnog filozofiranja, što je praksa koja se uvijek može razvijati onako kako želi sama tvrtka ili individualni klijent. Kada se prakticiranje filozofije koncentrira na problem pojedinca ili tvrtke, moguća je ona usmjerena fleksibilnost koja potiče kreativni i kritički proces razmišljanja te otvara uvijek nove mogućnosti rješenja.

Paintball ili rafting sigurno jesu zanimljive aktivnosti team buildinga, ali često ne omogućuju zaposlenicima potpun osobni razvitak. Filozofi stoljećima postavljaju duboka pitanja i u potrazi su za višim smislom. Sada napokon izlaze iz knjižnica i kabineta i približavaju se ostalim ljudima koje muče ista pitanja, ali ih često ne znaju formulirati ili ispitati na zadovoljavajući način i u tome trebaju pomoć. Zato su danas sve popularniji oblici filozofske prakse u svijetu, a ono što je tu zanimljivo jest da vam ne treba diploma iz filozofije da biste mogli filozofirati o dubljim osobnim ili općim pitanjima. Sve više ljudi danas sudjeluje u filozofskim cafeima, radionicama filozofije za umirovljenike, sve više roditelja i nastavnika se okreće filozofiji za djecu, uključuju se u dijalog s filozofskim savjetnicima – a sada imaju priliku prakticirati filozofiju i na radnom mjestu, sve u svrhu potpunijeg ostvarenja kao radnika i kao osobe. Naravno, neizvjesno je hoće li se ovaj oblik rada širiti na ostale zemlje, hoće li ga sve tvrtke htjeti isprobati te hoće li uopće odgovarati svim tvrtkama koje možda vide početnu potrebu za filozofskom praksom u svom radu. Ono što je sigurno jest da bi tvrtke mogle puno toga ponuditi zaposlenicima uvođenjem različitih oblika filozofske prakse, a zajedno s filozofima lakše bi definirali svoje opće i pojedinačne ciljeve, poslovnu filozofiju tvrtke, međuljudske odnose zaposlenika, etičke kodekse te bi lakše riješili probleme koje još uvijek možda i ne znaju definirati samostalno.

 

mag. edu. Zoran Kojčić

Filozof i filolog, predsjednik Hrvatskog društva za filozofsku praksu. Autor je filozofskog romana ‘Hod kroz’ (2014). Završio je programe za filozofskog savjetnika u portugalskoj tvrtki Gabinete [email protected] te na seminaru Oscara Brenifiera i francuskog Instituta za filozofsku praksu. Autor je nekolicine stručnih i popularnih članaka o filozofskoj praksi i filozofiji odgoja, objavljenih u domaćim i međunarodnim časopisima i knjigama, izlagao je radove na nekoliko domaćih i međunarodnih konferencija, između ostalih i na 13. Međunarodnoj konferenciji filozofske prakse. Razvija programe filozofskog dijaloga, filozofske šetnje, filozofije za umirovljenike, filozofskih cafea, filozofije u tvrtkama i dr.

 

Podijeli

Odgovori

Top