Najpoznatiji hrvatski mesar Stjepan Fiolić neće zbog Ive Sanadera ostati samo bez cjelokupne obiteljske ušteđevine nego će državi namiriti i najveći dio štete nastale u aferi Planinska. Iako je prema optužnici Sanader izvukao najviše novca iz udvostručavanja vrijednosti zgrade u zagrebačkoj Planinskoj ulici – čak 17,3 milijuna, štetu državi u najvećoj će mjeri ipak podmiriti Fiolić čija su poduzeća dobila oko 8 milijuna kuna, javlja Večernji list.
Po zahtjevu USKOK-a Županijski sud u Zagrebu već je blokirao imovinu Mesnica Fiolić koja je procijenjena na više od 20 milijuna kuna, a traži se blokada i ostalih materijalnih dobara, kako Fiolićevih tako i ostalih optuženih. Sanader će u ovom slučaju proći najbolje jer je njemu sva imovina ionako već blokirana zbog oduzimanja nezakonito stečene imovinske koristi opisane u prethodne četiri optužnice, pa u slučaju Planinska država, što se Sanadera tiče, praktično više i nema od čega namirivati štetu.
No, zato će se iznos od 37,9 milijuna kuna namirivati od svih optuženih. Osim Sanadera, na listi optuženih su Stjepan Fiolić, bivši ministar Petar Čobanković, vlasnik Inženjerijskog biroa koji je aranžirao lažno vještačenje Mladen Mlinarević te Fiolićeve tvrtke Mesnice Fiolić i Centar za reprodukciju u stočarstvu Hrvatske.
Za Čobankovića, koji je imovinski dobro potkovan, također je realno da zbog pogodovanja Sanaderu ostane bez znatnog dijela imetka. Premda sva imovina formalno ne glasi na njega, to ga nužno ne spašava od blokade. Sud još uvijek radi na USKOK-ovim zahtjevima za zamrzavanje imovine optuženika kako bi se državi osigurala odšteta.
U slučaju Planinska posrijedi je činjenica da je šteta koja je nastala državi kupnjom nekretnine čija je procjena bila dvostruko veća od stvarne vrijednosti daleko veća od koristi koju su od toga stekli akteri nezakonitog posla. Stvar je u tome što je u cijeloj operaciji posredovao Hypo leasing preko kojega je Čobankovićevo ministarstvo kupilo zgradu, pa se u štetu za državu ubrajaju i troškovi njihovog posredovanja, kao i kamate koje država mora plaćati.
Upravo stoga USKOK u ovome slučaju nije, kao u većini ostalih, podnio zahtjev za oduzimanje imovinske koristi koju je počinitelj ostvario kaznenim djelom, već je podnio imovinskopravni zahtjev radi naknade štete. Bitno je reći da imovinskopravni zahtjev ima prednost pred zahtjevom za oduzimanje imovinske koristi, a po njemu solidarno za nadoknadu štete odgovaraju svi osuđenici.
Pritom se država obeštećuje kod onog osuđenika koji ima sredstava i kod kojeg se može odmah namiriti. Njima pak ostaje da se kasnije međusobno sami razračunaju. Ako se ne mogu sami dogovoriti i ravnopravno i pravedno podijeliti teret plaćanja odštete državi, mogu to tražiti u imovinskoj parnici.
