Vrhovna koordinatorica borbe protiv europske financijske krize, njemačka kancelarka Angela Merkel, pravi razlog trenutnom jadnom stanju “Starog kontineta” vidi u prekomjernom zaduživanju njezinih država. Stoga Merkel izlaz iz krize i sprečavanje njezinog ponavljanja u budućnosti vidi u većoj proračunskoj disciplini a ova ideja institunacionalizirana je u fiskalnom paktu kojeg su krajem prošle godine prihvatile sve članice Europske Unije s izuzetkom Velike Britanije i Češke.
Fiskalni pakt – odvraćanje pozornosti
DW piše da bi fiskalni pakt isto tako trebao financijskim tržištima odaslati jasnu poruku: EU može biti disciplinirana ako treba. No uoči ratificiranja fiskalnog pakta u parlamentima zemalja članica (Njemačka je na redu ovog petka – 29.6) sve je veći broj ekonomista koji dovode u pitanje svrsishodnost ovog smionog projekta te posebice o njegovom utjecaju na svjetske burze. “Financijska tržšta nisu baš impresionirana fiskalnim paktom”, rekao je Ulrich Kater, glavni ekonomist Deaka banke. “Fiskalni pakt nije doživljen onako kako je uvjerena politika”, zaključio je ovaj ekonomist na jednom kongresu.
Fiskalni pakt sa sobom donosi još stroža pravila nego tzv. Mastrihtški kriteriji. Ubuduće će se zemlje moći godišnje zaduživati samo do 0,5 posto bruto nacionalnog dohotka umjesto dosadašnjih 3 posto. Tzv. dužničke kočnice bi trebale postati sastavni dio zakonodavstva svih zemalja potpisnica fiskalnog pakta. Radi li se dakle u novom uspješnom njemačkom izvoznom proizvodu? Nipošto, smatra profesor Clemans Fuest sa sveučilišta u Oxsfordu i savjetnik njemačkog ministra financija. “Jedina pozitivna strana fiskalnog pakta je ta da je odvratio pozornost od teme europskih obveznica”, primjećuje Fuest. Najveći protivnici obveznica su upravo Nijemci koji strahuju da bi njihovim uvođenjem na Njemačku pao još veći financijski teret. Dakle fiskalni pakt je samo sredstvo kako bi ostatak Europe prestao pričati o obveznicama?
Sredstvo za smirenje
Ako ništa drugo fiskalni pakt će sa sobom donijeti učinkovitiji mehanizam sankcija za kršitelje pravila, kažu njegovi zagovornici. Dosada taj mehanizam nije djelovao jer je o njima odlučivala većina unutar EU-a. No kako je većina članica ionako kršila Mastrihtške kriterije, bilo je teško očekivati da će kršitelji drugim kršiteljima nametati sankcije. Fiskalni pakt predviđa brzo uvođenje kazni od strane Europske komisije. No ekonomisti dvoje oko toga hoće li kazne zaista biti tako brzo izricane kako to europski, i prije svega njemački, političari proriču. Teško je naime vjerovati da će biti moguće provesti u djelo stroge mjere kada to u praksi nije uspjevalo niti s blažima. “To je sve skupa mazanje očiju”, smatra Werner Sinn, predsjednik uglednog ekonomskog instituta Ifo iz Münchena. Sinn ne vjeruje da će na kraju unutar EU-a biti dovoljno hrabrosti da se recimo, Francuskoj u slučaju kršanje pakta, nametnu sankcije. “Fiskalni pakt je sredstvo za smirenje njemačke javnosti koja bi se trebala umiriti u slučaju da Njemačka još dublje mora posegnuti u džep”, smatra Sinn.
Njemačka ucjena
Pakt je Angela Merkel progurala uz pomoć tadašnjeg francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja. Iako Sarkozyjev nasljednik Francois Hollande više ne govori tako glasno protiv pakta nego ga samo želi proširiti za klauzulu o podsticanju gospodarskog rasta, Merkeličina prvobitna ideja stoji na tankim političkim nogama. “Dovoljno je samo zaviriti u francuske i talijanske dnevne listove pa da se vidi da se fiskalni pakt doživljava kao potpuno suvišan i kao čista ucjena”, kaže ekonomist Fuest.
Irci su na referendumu fiskalnom paktu dali zeleno svjetlo jedino iz straha da će u suprotnom ostati bez sredstava iz ESM “kišobrana”. Njemačka vlada je naime progurala pravilo po kojem pomoć iz ESM-a mogu dobiti samo one zemlje koje pristanu na stroge mjere štednje, tj. fiskalni pakt. “Sada možemo u miru razmisliti o tomu koliko će dugoročno biti ozbiljno shvaćeno jedno pravilo koje je nastalo kao plod ucjene”, zaključuje Fuest.
