Mnogi od tih metala su otkriveni još u devetnaestom stoljeću, ali su dugo vremena bili tek egzoti zanimljivi samo za kemičare. Neki od njih, poput itrija, bili su poznati kao snažni otrovi, drugi su se pak u najboljem slučaju koristili kao lijek. Usprkos njihovom nazivu koji su dobili u davnim danima, “rare earth element” – rijetki minerali ili rijetke zemlje, neki od njih su razmjerno rašireni pa tako cerija ima podjednako koliko i bakra.
Ali tek razvojem tehnologije je otkriveno kako su neki od tih metala praktično nezaobilazni u proizvodnji uređaja visoke tehnologije: računala, mobitela, ekrana s tekućim kristalima, ali i baterija osobitih svojstava. No za svjetske proizvođače takvih uređaja sve ozbiljniji problem postaje što u eksploataciji tih metala, svjetskim tržištem uvjerljivo dominira Kina – koja i sama želi preraditi to svoje blago i radije prodavati gotove proizvode visoke tehnologije.
Tužba protiv Kine
Sukob oko tih sirovina se sve više zaoštrava, a sredinom ožujka su Europska unija, SAD i Japan tužili Kinu pred Svjetskom trgovinskom organizacijom, optužujući je da diskriminira strane kupce. Ali umjesto da otvori tržište svojih rijetkih metala, kinesko ministarstvo industrije je ove nedjelje (8.4.) osnovalo industrijsku udrugu koja bi trebala nadzirati eksploataciju tih sirovina – i koordinirati eventualni izvoz. Tu udrugu čine 155 kineskih poduzeća, među kojima su i golemi kineski rudarski koncerni poput Aluminium Corporation of China ili China Minmetals Corporation. Peking objašnjava svoju politiku i ekološkim argumentom i težnjom za “obnovljivim razvojem” svoga gospodarstva.
Iako trenutno potpuno dominira na tržištu, još do prije nekoliko desetljeća je Kina bila beznačajni proizvođač rijetkih metala. Najznačajniji proizvođači su bili Australija, Južnoafrička Republika, Brazil, Indija i same Sjedinjene Američke Države dok nisu otkrivena bogata nalazišta u kineskoj pokrajini Središnjoj Mongoliji.
No kineske zalihe predstavljaju tek oko trećine zaliha našeg planeta, a geolozi su prilično uvjereni da tih metala ima i u samoj Mongoliji. Zato i tu zemlju posljednjih godina obilaze čelnici stranih država – između ostalih i njemačka kancelarka Merkel, dogovarajući zajednički razvoj kapaciteta za eksploataciju rijetkih metala. Zapravo i u Afganistanu postoje značajne naslage tih, sve dragocjenijih sirovina. Procjenjuje se kako je zapravo jedno od najbogatijih nalazišta na Grenlandu – no tamo, zbog vječitog leda, još nije ni počela eksploatacija.
