Pri tome smo sigurno svratili u H&M kako bi si priuštili oku ugodnu a džepu prihvatljivu garderobu. Kasnije u životu ako nam se imovinsko stanje i popravilo i cijena nije bila presudan faktor, ta emocija i sentiment prema našim prvim kupovinama ostala je dovoljno jaka, pogotovo što je u većini slučajeva bila potkrijepljena i realnim zadovoljstvom s omjerom cijena – kvaliteta. Još uvijek većina nas „potegnut“ će do Graza po neku sitnicu u H&M ili IKEU. U našim domovima naći će se skupi komadi namještaja ali nas nikad među njima neće zasmetati komad kupljen u IKEI, a među brendiranu odjeću zavući će se poneka „krpica“ iz H&M-a, koju ćemo obući s jednakim zadovoljstvom.
Globalni biznis temeljen na brendu
Radi se o kompanijama koje su uspjele razviti globalni biznis na brendu koji suštinski predstavlja jeftiniju robu ali budi kod potrošača pozitivnu emociju i ta činjenica predstavlja ogromnu vrijednost.
Možemo ići i korak dalje pa pretpostaviti da je kod izgradnje brenda potrebno vrijeme i konstantno ulaganje. Ima puno uspješnih i neuspješnih primjera i pokušaja da se na taj način izgradi brend. To govori u prilog činjenici da dugotrajno ulaganje u neki brend nije garancija njegovog uspjeha. Puno je važnije osobnom kreativnošću naći ispravan put do srca potrošača, poštujući pri tome zakone ekonomije (marketinga). Tu nema jedinstvene formule i upravo to čini razliku između uspješnih I neuspješnih kompanija.
Brend = emocija = imovina kompanije
Ako sublimiramo sve do sada izrečeno možemo zaključiti slijedeće: BREND = EMOCIJA = IMOVINA KOMPANIJE. Suštinski nije velika mudrost međutim prilikom pokušaja mjerenja i kvantifikacije dolazimo do problema. Nema tog algoritma koji bi sve ove varijable povezao u logičnu cjelinu i uvijek po istoj metrici davao egzaktan rezultat.