IPPC Direktive tema je koja ne stane u jednu kolumnu, a želja mi je predstaviti vam ove naputke iz EU-a što iscrpnije i točnije jer su važni iz više razloga. Stoga ovdje neću ulaziti u detalje same direktive nego ćemo ovih dana napraviti intervju s ljudima iz Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva o ovoj temi.
Slovenski (bolni) poučak
Važno je znati kako iza skraćenice IPPC (Integrated Pollution Prevention and Control) stoji direktiva Europske unije kojom se regulira (spriječava ili smanjuje) onečišćenje nastalo uslijed poljoprivrednih i industrijskih aktivnosti.
Hrvatska je obvezna provesti direktivu koju je siječnju 2008. Europski Parlament (direktiva 2008/1/EC). Važno je napomenuti kako ovo nije preporuka ili neobvezujuća ekološka čežnja za zelenijom Europom – četiri slovenske tvornice nisu u zadanom roku uspjele postići zadovoljavajuće razine smanjenja onečišćenja i morale su biti zatvorene!
Ovo bi morala biti dovoljna opomena hrvatskim firmama koje IPPC još uvijek nisu shvatile ozbiljno – ili jednostavno ne znaju kako i na koji način učiniti tražene prilagodbe.
Za provedbu direktive nadležno je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva a njihovi stručnjaci procjenjuju kako u Hrvatskoj ima preko 200 subjekata koji (po različitim kvalifikacijama) ulaze pod njihov „radar“. Bitno je napomenuti kako ovo ministarstvo vodi pregoveore s EU kako bi za neka postrojenja ishodili dulje rokove usklađenja – nakon ulaska Hrvatske u EU.
Novo zaposlenje mladim stručnjacima?
Ideja Komisije je da se Direktiva vremenom „spušta“ i na manje kompanije te time dodatno smanjuje onečišćenje. Prevedeno, stari sustav proizvodnje polako ostaje povijesti, a novi business razvija se upravo na pretvorbi starih tvornica u „eko-friendly“ postrojenja te izgradnji novih, koja će zadovoljavati IPPC (što je lakši put).
Posla će tu biti za sve razine inženjera – jer je pretvorba tvornice prema kriterijima BAT (Best available technology) sve samo ne činovnički posao. Za integraciju BAT-a u hrvatske kompanije trebat ćemo stručnjake – inženjere svih struka, ne samo građevinare i arhitekte jer implementacija „najboljih raspoloživih tehnologija“ (BAT) ne znači uvođenje najidealnije tehnologije koja bi dala najbolje rezultate. Cijena je bitan faktor i vodit će se računa o troškovima koji ne bi smijeli biti nerealno visoki – u obzir će se uzimati ekonomičnost, vremenski raspon kao i praktičnost preinaka postojećeg postrojenja.
Kao i s ostalim standardima koje EU koristi (primjerice ISO kvalitete) politika je da proizvođači koji ih ne mogu zadovoljiti gube pravo nastupiti na tržištu Europe. Stoga je za pretpostaviti kako će IPPC direktiva biti novi način izgradnje „pametnih“ ekološki prihvatljivih postrojenja kojima će zemlje Zapada (barem na neko vrijeme) odbiti sve izraženiji pritisak proizvoda iz Azije. A ako uz to dišemo svjež zrak – tim bolje.
