Hrvatski investicijski račun (HIR), čija se primjena predviđa s početkom 2027., trebao bi građanima olakšati ulaganje na tržištu kapitala uz povoljniji porezni tretman. Vlada je u rujnu 2026. uputila prijedlog zakona u Hrvatski sabor, s ciljem da dio privatne štednje usmjeri prema financijskim instrumentima i poveže je s potrebama gospodarstva za kapitalom.
Hrvatska nastoji povećati sudjelovanje građana na tržištu kapitala u trenutku kada Europska unija traži načine za mobilizaciju privatne štednje, financiranje tehnološkog razvoja i jačanje gospodarske konkurentnosti u sve neizvjesnijem geopolitičkom okruženju.
Hrvatska ima štednju, ali ograničeno tržište kapitala
HIR će građanima omogućiti ulaganje u dionice, obveznice, instrumente tržišta novca, investicijske fondove i ETF-ove. Prema prijedlogu zakona, svaka osoba moći će imati jedan račun, uključujući mogućnost otvaranja računa za maloljetno dijete. Životni limit uplata iznosi 200.000 eura, uz dodatnih 50.000 eura ako ulagatelj tijekom prvih pet godina ne povuče sredstva.
Glavne pogodnosti su porezno oslobođenje i administrativno pojednostavljenje. Kupnja i prodaja instrumenata, reinvestiranje prinosa te primanje dividendi i kamata unutar računa neće se smatrati zasebnim poreznim događajima, pod uvjetom da se poštuju zakonska pravila. Prijedlog isključuje ulaganja u izvedenice i kriptoimovinu te ograničava koncentraciju ulaganja u pojedinog izdavatelja. Vrijednost financijskih instrumenata može pasti, a gubitak snosi ulagatelj.
Potencijal za aktiviranje štednje velik je. Prema podacima Hrvatske narodne banke, depoziti kućanstava u kreditnim institucijama na kraju lipnja 2026. iznosili su 43 milijarde eura, 5,7 posto više nego godinu prije. Pritom se 33 milijarde eura odnosilo na prekonoćne depozite, a 10 milijardi eura na oročene. U godinu dana prekonoćni depoziti porasli su 8,9 posto, dok su oročeni pali 3,5 posto. Veći dio štednje stoga je likvidan, ali to ne znači da će se automatski preliti na tržište kapitala: dio služi kao pričuva za nepredviđene troškove i buduće potrebe kućanstava.
Domaće tržište pritom je razmjerno malo. Prema OECD-u, tržišna kapitalizacija hrvatskog javnog tržišta dionica krajem 2024. iznosila je 29 milijardi američkih dolara, odnosno 31,1 posto BDP-a, dok je prosjek članica OECD-a iznosio 136,5 posto BDP-a.
Na Zagrebačkoj burzi u prvih osam mjeseci 2026. ostvaren je ukupni promet od 650,9 milijuna eura, od čega se 585,3 milijuna odnosilo na vlasničke vrijednosne papire, 20 milijuna na dužničke vrijednosne papire, a 45,6 milijuna na ETF-ove. U tom razdoblju ostvareno je 100.630 transakcija. Za usporedbu, tijekom cijele 2025. godine ostvareno je 865,8 milijuna eura prometa u 115.220 transakcija.
Domaća ulaganja: cilj i ograničenje HIR-a
No promet postojećim vrijednosnim papirima nije isto što i novi kapital za poduzeća. Kada ulagatelj kupuje postojeću dionicu, novac uglavnom mijenja vlasnika; poduzeće novi kapital prikuplja izdavanjem novih dionica, obveznica ili drugih instrumenata. Ako HIR poveća potražnju, a ponuda domaćih instrumenata ostane ograničena, dio učinka može se odraziti na cijene i promet postojećih vrijednosnih papira, dok će ulagatelji dio svojih ulaganja moći usmjeriti prema inozemnim tržištima.
Za razvojni učinak HIR-a zato je važna sposobnost tržišta da novu potražnju poveže s novim izdanjima i poduzećima koja traže kapital. Riječ je o dijelu investicijskog lanca koji povezuje kapital s poduzećima u različitim fazama rasta, od inovacije i komercijalizacije do skaliranja.
Prijedlog zakona predviđa da najmanje 20 posto portfelja bude povezano s financijskim instrumentima iz Hrvatske. U saborskoj raspravi 22. rujna postavilo se pitanje može li domaće tržište ponuditi dovoljno instrumenata za takav uvjet. Državni tajnik Ministarstva financija Matej Bule istaknuo je da je ponuda domaćih dionica i drugih instrumenata ograničena te da bi previsok obvezni udio mogao smanjiti mogućnosti diversifikacije i ostvarivanja primjerenih prinosa. Najavio je da bi se o tom pitanju moglo dodatno raspravljati do drugog čitanja zakona.
Taj detalj pokazuje napetost između dva cilja HIR-a. Veći domaći udio može snažnije povezati privatnu štednju s hrvatskim gospodarstvom, ali istodobno sužava prostor za diversifikaciju ako domaće tržište nema dovoljno kvalitetnih instrumenata. HIR pritom izravno povećava mogućnost ulaganja građana, dok ponuda instrumenata ovisi o poduzećima, izdavateljima i razvoju tržišta kapitala.
Učinak zato neće ovisiti samo o tome koliko će novca građani usmjeriti prema tržištu kapitala, nego i o tome hoće li domaće tržište ponuditi dovoljno kvalitetnih mogućnosti za nova ulaganja.
Europa traži kapital za konkurentnost
Hrvatski model uklapa se u europsku strategiju Unije za štednju i ulaganja koju je Europska komisija predstavila u ožujku 2025. Cilj je bolje povezati štednju građana s potrebama poduzeća za kapitalom. Strategija je u 2026. prešla u fazu provedbe, uz mjere usmjerene na mobilizaciju štednje, povećanje ponude i likvidnosti te veću integriranost europskih tržišta kapitala.
Prema Komisiji, kućanstva u EU-u drže oko 10 bilijuna eura u bankovnim depozitima. Komisija pritom navodi procjenu prema kojoj bi, kada bi omjer depozita i financijske imovine europskih kućanstava bio sličan američkom, do 8 bilijuna eura moglo biti preusmjereno prema tržišnim ulaganjima, odnosno oko 350 milijardi eura godišnje. Istodobno, Draghijevo izvješće procijenilo je da će za europsku konkurentnost trebati dodatnih 750 do 800 milijardi eura ulaganja godišnje do 2030.
Riječ je o potrebama koje obuhvaćaju digitalizaciju, umjetnu inteligenciju, energetsku tranziciju, infrastrukturu i obranu. Dio tog financiranja teško može doći samo iz banaka i javnih sredstava. Europska komisija zato tržišta kapitala promatra i kao način povezivanja štednje s poduzećima koja trebaju kapital za rast, inovacije i ulaganja. Posebno se ističu mala i srednja poduzeća i inovativne kompanije koje se ne mogu oslanjati samo na bankovno financiranje.
Europa pritom ima plića i fragmentiranija tržišta kapitala od Sjedinjenih Država. Komisija navodi da je kapitalizacija burzi u 2024. iznosila 73 posto BDP-a EU-a, prema 270 posto u SAD-u. Nacionalna tržišta unutar EU-a razlikuju se prema pravilima i praksama, što otežava prekogranično poslovanje financijskih institucija i ograničava mogućnosti poduzeća i ulagača.
No razlike među europskim zemljama upućuju na to da struktura štednje nije nepromjenjiva. Predsjednica Europske središnje banke Christine Lagarde istaknula je 2024. da kućanstva u Nizozemskoj, Švedskoj i Danskoj drže samo 10 do 20 posto svoje financijske imovine u likvidnim oblicima, što je usporedivo sa SAD-om, dok je europski prosjek oko jedne trećine. Pritom je naglasila važnost konkurentnijih tržišta i širokog izbora prikladnih investicijskih proizvoda.
Razlika zato nije samo u sklonosti građana riziku, nego i u financijskoj infrastrukturi koja povezuje kućanstva, institucionalne ulagače i poduzeća. Porezne olakšice mogu potaknuti ulaganja, ali ne mogu same stvoriti takav sustav.
Za Hrvatsku to znači da HIR treba promatrati zajedno s razvojem šireg tržišta kapitala: dostupnijim i razumljivijim financijskim proizvodima, konkurentnim naknadama, financijskom pismenošću, zaštitom ulagača i, prije svega, većom ponudom kvalitetnih domaćih instrumenata.
Privatna štednja kao izvor geoekonomske otpornosti
Razvoj tržišta kapitala postaje i dio europske geoekonomske otpornosti. U uvjetima natjecanja SAD-a i Kine u umjetnoj inteligenciji, poluvodičima i drugim strateškim tehnologijama, sposobnost Europe da mobilizira vlastiti kapital za financiranje inovacija i proizvodnih kapaciteta utječe na njezinu gospodarsku autonomiju.
Unija za štednju i ulaganja dio je tog nastojanja: europsku štednju treba učinkovitije povezati s produktivnim ulaganjima i smanjiti jaz između raspoloživog kapitala i potreba gospodarstva. Hrvatska u taj proces ulazi s malim tržištem kapitala, koncentriranijim vlasništvom i manjim udjelom institucionalnih ulagača nego što je uobičajeno među članicama OECD-a. Prema OECD-u, institucionalni ulagači drže 11 posto javnog kapitala u Hrvatskoj, prema 58 posto u prosjeku članica OECD-a. U 69 posto hrvatskih listanih društava tri najveća dioničara zajedno drže više od polovice kapitala, dok je taj udio na razini OECD-a 33 posto.
Takva struktura znači da je domaće tržište manje oslonjeno na institucionalne ulagače, poput mirovinskih fondova i osiguravajućih društava, dok je vlasništvo češće koncentrirano među nekoliko velikih dioničara. Za HIR je zato važno kakvu će ponudu financijskih instrumenata građani zateći na domaćem tržištu. Ulaganja u inozemne kompanije mogu im omogućiti diversifikaciju portfelja i pristup globalnom rastu, ali ne financiraju nužno domaće gospodarstvo.
Tu se otvara temeljna razvojna tenzija HIR-a: ono što je racionalno za pojedinačnog ulagača – diversificirati portfelj i ulagati tamo gdje vidi najbolje prilike – ne mora istodobno povećavati financiranje hrvatskih poduzeća. Za veći učinak u Hrvatskoj potrebni su kvalitetni domaći instrumenti i poduzeća koja kapital mogu privući transparentnim poslovanjem, dobrim upravljanjem i izgledima za daljnji razvoj.
HIR tako može proširiti prostor za dugoročna ulaganja građana na tržištima kapitala. Njegov gospodarski učinak, međutim, ovisit će o tome može li hrvatsko tržište taj kapital povezati s novim ulaganjima, poduzećima i razvojem.
Stručnjakinja za javne politike, strategiju i razvoj, te vlasnica Polityst savjetovanja.
