Srca, konji, potkove, djeteline, pa čak i kišobrani ili krave… Licitar danas dolazi u sijaset oblika, a žena koja, među inima, predvodi tu tranziciju starog hrvatskog obrta u 21. stoljetnu dimenziju zove se Nina Jecić. Diplomirana arheologinja uhvatila se izrade crvenih srdaca još prije 14 godina i ide joj prilično dobro. Ponajviše zahvaljujući Japancima i njihovim azijskim susjedima koji obožavaju stari panonski ukras, a nisu na odmet i narudžbe sve brojnijih firmi koje ga uključuju u paletu svojih poslovnih poklona.
Licitar više nije rezerviran za crkvene svetkovine i štandove tradicionalnih sajmova, a uglavnom više nije niti izraz ljubavi momka prema djevojci.
“Nekada su licitari bili vezani isključivo uz crkvene svečanosti. Naš proizvod ne ide u tom smjeru, nego smo se okrenuli izradi priče i ambalaže namijenjene firmama za poklone, kvalitetnim suvenirnicama i izvozu. Ponajprije u Novi Zeland, Australiju i SAD”, kaže Nina uvodeći me u suvremenu transformaciju drevnog ukrasa.
Dodaje kako su Azijati ludi za njima. Najmanje jednom mjesečno drži radionice japanskim grupama, a nekoliko je puta bila u Japanu u iste svrhe.
“Japanac, ako kupuje suvenir, kupiti će licitarsko srce. Zanima ga nešto što je rukotvorina. Zanima ga što piše na njemu, a posebno im se sviđa ta jarko crvena boja. Za razliku od Nijemaca koji kada dođu u Hrvatsku uglavnom kupuju suvenire od keramike”, priča žena koja je svoj licitarski obrt smjestila u zagrebačku Trešnjevku i posluje s nevjerojatnim uspjehom za domaće prilike. To će reći, uspijeva plaćate sve račune i svojim radnicama isplatiti plaću. Unazad nekoliko godina o nekom ekstra profitu nema govora.
Više pročitajte na DW.
