No ink-jet tehnologija mogla bi se pokazati dobitnom kombinacijom, sudeći prema tvrdnjama Kenich Okade, sa Sveučilišta Keio u Tokiju.
– Koristimo mogućnosti ovih printera kako bi dobili sićušne kapsule mirisa i time postigli kontrolu – objašnjava. Kod običnog tipa ink-jet printera, struja zagrijava namotaj žice, čime se stvaraju mjehurići koji tjeraju male količine tinte kroz otvore velikom brzinom. Okadin tim koristi iste principe kako bi se raspršio miris.
Arome limuna, vanilije, lavande…
Otkrili su kako npr. standardan Canonov printer izbacuje pikolitru mirisa u 0.7 sekundi. To je premalo da bi se generirao miris, no impulsi trajanja 100 milisekndi stvarali su primjetne arome limuna, vanilije, lavande, jabuke, cimeta, grejpa i mente. Još bolje, miris se na ovaj način brže raspršivao. Tijekom dva prosječna udaha nestao bi, te omogućio aktivaciju drugih mirisa. Idući korak je prilagodba mirisa sa slikama, dodaje Okada. Ako to bude funkcioniralo, ink-jet printer mogao bi služiti i za printanje i za reproduciranje mirisa.
Ovakva tehnologija mogla bi imati primjenu i izvan industrije zabave, navodi Stephen Brewster sa Sveučilišta Glasgow, koji proučava interakciju čovjeka i kompjutora.
