Integriraniji pristup morima važan je kako bi se osiguralo da se ona koriste odgovorno, djelotvorno i pošteno, navodi se u novom izvješću PwC-a. Budući da je više od 70 % planeta prekriveno vodom, a samo je 5 % morskog dna uneseno u karte i fotografirano, ekonomski potencijal velik koliko i samo more.
Ne čudi da obalni države smatraju svoja mora ključnom nacionalnom imovinom i stavljaju sve veći naglasak na njihovu zaštitu. Sve više država prijavljuje se UN-u radi proširenja svojega epikontinentalnog pojasa te se sve više društava natječe za priliku za njegovo istraživanje i iskorištavanje.
PwC Portugal procjenjuje korištenje mora već više od deset godina, kao dio međunarodnog HELM projekta, a upravo su objavili studiju o morskom gospodarstvu „Circumnavigation: An integrated approach to the economy of the sea“. Ovo izvješće razmatra izazove i prednosti odabira integriranog pristupa morima: probleme koji se javljaju, praktična pitanja koja se trebaju riješiti te isplativost ako se to može postići.
Izvješće naglašava činjenicu da što više sektora mora podržavaju, veće su mogućnosti sukoba – sukoba među sektorima, između ljudskog iskorištavanja i zaštite mora pa čak i među državama.
U mnogim slučajevima, napetosti nastaju zbog različitih načina na koja se mora koriste: neke industrije rade na površini, kao što su otprema, ribarstvo i kruzeri; neki na dnu mora, kao što su naftna i plinska industrija; dok drugi koriste vjetrove iznad vode.
„Interesi onih koji rade u svakoj od ovih područja često se ne slažu”, kaže Miguel Marques, voditelj PwC-ovog projekta analize morskog gospodarstva. „Na primjer, ponekad turističke marine s nelagodom dijele prostor s ribarskim lukama; integriraniji pristup mogao bi pronaći načine na koje bi se ove djelatnosti više međusobno nadopunjavale, a vještine lakše prenosile. Također, luke i ribogojstvo prije su se međusobno isključivali; trebalo bi biti moguće naći načine za dijeljenje prostora i resursa na obostranu korist.“
Izvješće PwC-a zaključuje da odabir integriranog pristupa morima osigurava pravilnu ravnotežu među svim dionicima: vladama, akademskim zajednicama, poduzećima, pojedincima i okolišem. Ovaj pristup uzima u obzir različite, a ponekad i proturječne potrebe zapošljavanja, biološke raznolikosti, trgovine i nacionalne sigurnosti – osiguravajući da se odluke donose uz sveukupno shvaćanje njihovog šireg utjecaja.
„Prednosti ‘plavog’ načina razmišljanja su jasne“, kaže Miguel Marques. „To je održiviji i uključiviji pristup, promiče rast i zapošljavanje te potiče inovacije, podržavajući razvoj novih industrija i potičući nove ideje u već utvrđenim sektorima, kao što je ribarstvo. Omogućuje razvijenijim gospodarstvima osigurati veću vrijednost svojih pomorskih zona i otvara nove mogućnosti za gospodarstva u razvoju. Također je i pozitivan odgovor na globalne megatrendove kao što su klimatske promjene i promjena demografske strukture.“
Na primjer, svijet će trebati hraniti 9 milijardi ljudi do 2050. godine, a sve veći broj njih željet će prehranu bogatu bjelančevinama po uzoru na Zapad. To se ne može osigurati kroz konvencionalnu poljoprivredu ili samo iz mesa: ribarstvo i akvakultura bit će od ključne za premošćivanje jaza, a nusproizvodi iz prerade morske hrane pružit će korisne sirovine za biotehnologiju. Isto tako, svijetu će 2050. godine biti potrebno oko 50 % više energije nego sada pa će snaga odobalnih valova i vjetra pružiti važne i održive načine da se ta potreba zadovolji.
No, što je s izazovima postizanja integriranog pristupa? Jedan od njih je shvaćanje da su rokovi na moru često duži od onih koje je novi digitalni svijet spreman tolerirati. To je okruženje u kojem promjene zahtijevaju vremena, zbog čega je potrebna dugoročna perspektiva. Drugi je nedostatak svijesti o opsegu mogućnosti. To znači da se ulaganje u ovo područje smatraju niskim prioritetom, kako vlade, tako i poduzeća.
Miguel Marques tvrdi: „Budući da se mora dijele, strategija se također mora dijeliti. Morsko se gospodarstvo treba integrirati ne samo kroz sektore, nego i kroz različite države i regije. Potrebna nam je međunarodna suradnja ako želimo izvući najviše iz tog ogromnog resursa.“
Neke države već odabiru pionirski pristup:
- Norveška holistički upravlja svojim opsežnim pomorskim industrijama, od proizvodnje gurmanskih morskih proizvoda, turističkih izleta, do akvakulturih postrojenja u fjordovima
- Irska ima integrirani pomorski plan – Iskorištavanje bogatstva našeg oceana – koji obuhvaća proizvodnju morske hrane, turizam i odobalnu energiju, čime okuplja sve ključne dionike
- U Njemačkoj postoji visoko razvijeni sektor financijskih usluga koji nudi pomorsko osiguranje i druge usluge za sektore pomorskog prijevoza i brodogradnje
- Novi Zeland kapitalizira svoje spektakularne obalne lokacije kako bi postao mjesto održavanja međunarodnih jedriličarskih događanja i centar za izgradnju i održavanje tih specijaliziranih plovila.
