Gledano iz vaše perspektive, koji je najinteresantniji aspekt priče o Facebooku kojeg Aaron Sorkin (scenarist) i David Fincher (redatelj) nisu uključili u film?
Najvažnija stvar je to što nedostaje Zuckerbergova vizija koju je imao o novom obliku komunikacije koji je omogućio ljudima da međusobno razmjenjuju informacije. Zuckerberg se suočio s problemima s kojima se susretao kao što bi to činio svaki računalni stručnjak, a ne kao da je opsjednut djevojkama i kao da traži osvetu jer su ga odbijale. Nadalje, film uopće ne pokazuje da se shvatilo što Facebook zapravo je. A to ne iznenađuje obzirom da ni Sorkin ni Fincher, kako su sami izjavili, ne koriste Facebook i uopće nisu zainteresirani za njega.
Ja imam sasvim drugačiju sliku o Zuckerbergu od onoga kakvim ste ga Vi prikazali. Što mislite zašto su ga filmaši odlučili prikazati u ne baš dobrom svijetlu?
Mislim da su ga filmaši zaista htjeli prikazati kao slabića, jer to im je odgovaralo za priču. Motivi za stvaranja društvene mreže koji su pripisani filmskom liku su ti da on želi impresionirati jednu djevojku. Morali su ga učiniti nesigurnim i histeričnim. U stvarnosti mislim da on nema Aspergerov sindrom (autistični poremećaj) iako je sposoban jako se fokusirati i dobro skoncentrirati. U jednu ruku, on je malo distanciran. Ali ljudi s ozbiljnim stanjem kao što je Apergerov sindrom imaju problema s normalnom komunikacijom, a koliko ja znam, Mark uopće nije takav. On ima odlične komunikacijske vještine, naročito onda kad ih želi koristiti. Šteta je da je Sorkin imao potrebu oslabjeti Marka kako bi se zadovoljila priča. Postoje mnoge stvari u filmu koje su istinite i s kojima je korisno poistovjetiti se, ali Zuckerberg iz filma vjerojatno ne bi mogao biti dovoljno fokusiran niti dovoljno motiviran da stvori nešto fantastično poput Facebooka. On bi bio previše zaokupljen borbom s vlastitim demonima.
Cijeli članak pročitajte na Metro portalu
