Južno od Promine smjestio se grad Drniš, središnja točka Šibensko-kninske županije do koje se dolazi prateći glavnu županijsku cestu od županijskog središta Šibenika prema zaleđu, na čijem krajnjem sjeveroistoku leži grad Knin i planina Dinara. Izraz „drniško područje“ često se koristi i kao sinonim za područje koje čine i susjedne općine Promina, Ružić i Unešić.
Razgovaramo s Ivanom Menđušić, direktoricom Turističke zajednice Grada Drniša.
Prije točno godinu dana, došli ste na čelo Turističke zajednice Grada Drniša. S obzirom kako ste tijekom svoje karijere imali prilike raditi u turizmu izvan granica Hrvatske, točnije – u Austriji, kolika je razlika u shvaćanju pojma turizma (i svega što on donosi zemljama) vani i kod nas?
Još uvijek se ne možemo mjeriti sa zemljama koje se ozbiljnim turizmom bave puno duže od nas. U njih je kolektivna svijest drugačija, to su zemlje koje nisu nedavno pogođene ratom. U tim zemljama nije turizam jedina i najveća grana i ono najbitnije, ljudi su naviknuti kupovati i voljeti svoje te to svoje nuditi gostima. Cijela zajednica je okrenuta pomaganju i olakšavanju onome koji se odluči baviti pojedinom granom, konkretno ovdje govorimo o turizmu.
Kod nas je još uvijek ipak najveći problem nepovezanost svih dionika i ono najgore, što me najviše žalosti, podobnost ispred sposobnosti. Tek od nedavno primjećujem promjene, a i volim razgovarati s ljudima, osluškivati, uzeti u obzir dobru ideju te vidim da i naš čovjek teži boljem, teži nuditi domaće, isticati svoje. Težak je to uspon, ali će biti lijepo na vrh mu stići.
Kao nova direktorica Turističke zajednice, koji su bili potezi koje ste povukli prve? Odnosno, što je ono što ste odmah htjeli učiniti ili promijeniti za Drniš, a što je ono što imate u planu u budućnosti?
Odmah sam htjela da Drniš postane hit destinacija ovog ljeta i evo, zahvaljujući GOOD festu na najboljem smo putu. Htjela sam da svi znaju za ljepote, za našu gastronomiju, za naša vina. Prijavljivala sam proizvođače na razna natjecanja, dobivali smo i nagrade. Išli smo s online radionicama, Valentinovskim pozdravima iz Drniša. Trudili smo se zaista, preko društvenih mreža, raznih medija i časopisa istaknuti sve ljepote našeg kraja. U budućnosti imamo u planu novim, kreativnim idejama privlačiti turiste, ali i domaće ljude, našu drnišku dicu na ostanak u predivnom kraju.
U turističkoj industriji puno se priča o lojalnosti potrošača. Bit je postala ne samo privući turiste, nego jednog dana ponovno ih vratiti. Na koji način u Drnišu i okolici pružate doživljaj, odnosno iskustvo, zbog kojeg bi vam se turisti ponovno vratili?
Mi smo zelena destinacija, u pravom smislu te riječi, a tu nam ide u prilog i promjena u načinu razmišljanja turista unatrag par godina. Naime, more i sunce su i dalje bitni, ali svi žele doživjeti neko novo iskustvo. E, tu uskače Drniš sa svim svojim specijalitetima poput pršuta, mišnog sira, kruha ispod peke, janjetine s krumpirima ispod peke koje možete kušati uz kapljicu odličnog vina nakon dana provedenog u prirodi.
Ne smijemo zaboraviti ni da se Drniš nalazi na samom rubu Nacionalnog parka Krka, a od svih ljepota te krasotice Drnišu pripadaju baš dva najveća bisera – Roški slap i Visovac. Naša Čikola je pola godine suha te se kanjonom može prošetati u cijelosti, a u onih pola godine kada rijeka nabuja tu je ferata. Nalazimo se okruženi trima planinama, Promini, Svilaji i Moseću. Svaka nudi pregršt ljekovitog bilja, a o pogledima neću ni pričati. Drniš priča i prekrasnu povijesnu priču u kojoj se presijecaju razne kulture i vjeroispovijesti, a naš grad je od svake uspio sačuvati ono najbolje.
Sigurno niste znali kako je crkva sv. Ante, sveca cijelog svijeta, nekada bila džamija. Ona je našim fratrima dana u nasljeđe pri zadnjem uzmicanju Osmanlija pred Mlečanima, a danas je njezin izvoran oblik sačuvan. Predivne priče se kod nas mogu čuti.
Tijekom prošle godine, puno se pričalo i o činjenici kako su privatni iznajmljivači u vodstvu… Mislite li da će se taj trend nastaviti i kada se jednom vrati sve na ”staro normalno”?
S obzirom na izgled kuća, na prirodu koja ih okružuje, na mir koji nude i domaće proizvode koji gosti mogu kupiti u neposrednoj blizini svake od kuća, zaista bi bilo šteta da se taj trend ne nastavi. Ljudi na odmor dolaze odmoriti dušu i tijelo, a to im upravo u takvim objektima možemo omogućiti.
Također, veliki trend među turistima je upoznavati lokalno i neotkriveno… Drugim riječima, turisti žele živjeti životom lokalnog stanovništva pa tako žele sudjelovati u lokalnim događanjima, uživati u lokalnoj kuhinji, proslavi lokalnih praznika… Čini se da Drniš, po tom pitanju, ima zaista puno na ponuditi?
Drnišani su dobri domaćini, a to svaki gost osjeti. Radili smo kuharske radionice koje su bile zaista dobro posjećene te nam je to dalo uvid kako su ljudi željni neposrednog kontakta i kako žele ponijeti trajne uspomene iz kraja u kojeg dođu. Naša proslava Sv. Roka bilježila je rast posjetitelja. Nažalost, trenutačna situacija nas je malo omela. ‘Dalmatinska zagora – nepoznata zemlja’, to je bio naziv jedne izložbe koja se održavala davno u Zagrebu. Mi se i dalje vodimo tom uzrečicom i za sada nam jako dobro ide. Sve dok ne postanemo planetarno popularni (smijeh).
Za kraj – zašto ovog ljeta posjetiti Drniš i okolicu?
Zbog Ivana Meštrovića koji je ovom kraju ostavio toliko toga na dar (Vrelo života, Majka s djetetom, Mauzolej, itd.), zbog drniškog pršuta, pancete, zbog mišnog sira, zbog svih domaćih i hvalevrijednih proizvoda do kojih je u gradovima sve teže stići. Zbog predivne prirode, osvježavajućih noći i dobrog gutljaja vina. Naravno, i zbog GOOD festa!
