Izmjene pojedinih zakona iz područja radnog zakonodavstva, a naročito izmjene temeljnog radnog zakona, oduvijek su spadale i spadaju u izrazito osjetljivo društveno pitanje, kada se nužno pokreću, ne samo teme vezane za zakonske institute koji se uvode ili mijenjaju, već i za širi društveno-razvojni koncept pa i ideološko profiliranje društva. Tako se svaka izmjena promatra pod lupom kao ona koja ide više ili u korist poslodavaca ili pak u korist radnika.
No, unatoč velikom interesu i često ostrašćenim raspravama, pratećim prosvjedima i svrstavanjima za i protiv, u Hrvatskoj se rijetko otvarala rasprava o fundamentalnim pitanjima o samoj društvenoj prirodi rada i promjenama u svijetu rada koje su posljedica ne samo političkih mijena, već i značajnijim promjenama koje su donijeli globalizacija, tehnološki razvoj, vrijednosno-kulturne promjene vezane za poimanje države, društva, stilova života, socijalnih i ljudskih prava i slobode, socijalnog identiteta itd. Naprosto, sve se promijenilo i sve se ubrzano mijenja, pa se tako mijenjao i mijenja i društveni karakter rada. Hipotrofiraju neke njegove funkcije, a na važnosti dobivaju neke druge.
O ovim se pitanjima naširoko raspravlja u svijetu, no, rasprava ovoga tipa u Hrvatskoj nema. Zanimljivo, Hrvatska nema čak ni znanstveni institut koji bi se bavio radom. S manje ili više strasti, krene se u obračune, osporavanja, pa i prijetnje, tek kada se najave izmjene radnih zakona.
U povodu najava najnovijih izmjena Zakona o radu, ovaj bi se tekst trebao shvatiti i kao svojevrsni pledoaje za otvaranje ozbiljnije društvene rasprave ne samo o pojedinim institutima koji se mijenjaju već i prije svega o karakteru rada u Hrvatskoj, o vrijednostima, o društvenim ciljevima, razvoju i uspostavljanju dobroga društva, dobro integriranog u globalnu i sve globalniju zajednicu ljudi. Bilo bi svakako poželjno težiti (čak i ako se ne može ostvariti) što širem socijalnom suglasju o tim vrijednostima rada, koji nikako nije samo roba koja se kao i svaka druga roba kupuje na slobodnom tržištu, već i najvažniji oblik svekolikih društvenih interakcija s odrazom na cjelokupno društvo. Stoga HGK zagovara da se rasprava o izmjenama Zakona o radu, najavljena za ovu jesen, otvori, uz prethodni dogovor o načelima koja bi pomogla smanjenju tenzija i mirnijoj raspravi.
Prvo bi od tih načela moglo biti da se zakonom ne smiju otežavati ili smanjivati mogućnosti zemlje za gospodarski rast i društveni razvitak. To načelo implicira postojanje jasne i objektivne slike stanja hrvatskog gospodarstva, razloga koji su do njega doveli, ciljeva kojima kao društvo, mimo parcijalnih interesa bilo koje skupine, težimo, te mjera i politika koje mogu dovesti do ostvarenja tih ciljeva. U tom kontekstu je svakako i od velike važnosti sagledavanje radnih odnosa te stanja na tržištu rada, odnosno objektivnog ocjenjivanja pojedinih aspekata zakonske zaštite rada. Cijeli posao može olakšati komparativno sagledavanje tih aspekata rada u različitim zemljama. Pri tome valja trajno imati u vidu da Hrvatska ima ogromnu podzaposlenost i najnižu stopu aktivnosti stanovništva u Europi, te visoku stopu nezaposlenosti.
Drugo načelo oko kojega ne bi trebalo biti nesporazuma je načelo najviše zaštite ljudskih, socijalnih i radnih prava građana (radnika) naše zemlje. I to iz sasvim jednostavnog razloga, što ne možemo graditi dobro društvo, u kojemu će većina građana biti pravno nesigurna, trajno frustrirana i nesretna. To ne može biti ideal društva. No, zaštita tih prava ne smije ni na koji način ići na štetu onih naših građana koji nisu niti u prigodi participirati u svijetu rada. Najveća nepravda i najveće kršenje ljudskih, socijalnih i radnih prava je nezaposlenost!
Treće načelo aktualne i budućih rasprava o radnom zakonodavstvu jest načelo istinskog socijalnog partnerstva, dijaloga i suglasja (dokazano u prvim ovogodišnjim promjenama ZOR-a), jer bi otvaranje sukoba, socijalnih nemira ili pak inzistiranje na nepromjenjivosti pojedinih instituta i propuštanje prigode da se i radnim zakonodavstvom pridonese izlasku iz krize i društvenom razvoju, bilo u konačnici društveno neprihvatljivo. Hrvatskoj trebaju socijalni mir i razumni, hrabri i odgovorni lideri među svim trima socijalnim partnerima koji ga mogu uspostaviti.
Hrvatska gospodarska komora, sukladno svojoj misiji i tradiciji najdugovječnije gospodarske institucije, zauzeta za opći interes, zagovara argumentiranu, utemeljenu i smirenu raspravu o ovim važnim pitanjima za gospodarski i ukupni društveni razvoj. Pozivamo i naše članice te zainteresiranu javnost da zajedno promišljamo o najavljenim izmjenama pojedinih instituta Zakona o radu, o kojima ćemo se i na ovim stranicama, šire očitovati nastojeći slijediti gore navedena načela.
