Južni Sudan – u krvi rođena 55. afrička država
Većinom polupismeni bivši gerilci SPLA (Sudan Peoples Liberation Army) trebali bi upravljati područjem na kojemu živi čak 270 različitih plemena, gdje infrastruktura doslovno ne postoji, pismena je tek četvrtina stanovništva (čak 92% žena nepismeno) a većina populacije živi od 1 dolara dnevno.
Unutarnja previranja u SPLA, koja su vidljiva u prošlotjednim vijestima o dvjestotinjak mrtvih u sukobima među pripadnicima vojske i uspjelom atentatu na ministra Millu, naznaka su brojnih problema tranzicije gerilskog pokreta u državne institucije. No ključ čitave priče krije se u prirodnim resursima– na području južnog Sudana nalazi se većina plodne zemlje, izvor rijeke Nil, nepoznata ležišta rudnih bogatstava i najznačajnije čak 85% proizvodnje sudanske nafte. Gotovo jedini izvor prihoda Sudana dolazi od proizvodnje nafte, koja iznosi oko 500 000 barela dnevno te prema podacima za 2009. godinu čini čak 98% prihoda juga i oko 65% prihoda sjevera Sudana. Procijenjene zalihe nafte od oko 6,7 milijuna barela dovoljan su razlog da se međunarodna zajednica mobilizira s ciljem stabiliziranja područja.
Zmaj guta Afriku
Pragmatični pristup koji u investicijsku politiku ne miješa „uzvišene vrijednosti“, poput uvjetovanja zapadnih investicija demokratizacijom i zaštitom ljudskih prava, otvorio je Kini vrata većine zemalja trećega svijeta. Tako je Kina zadnjih tridesetak godina investicijama vrijednim milijarde dolara postala gospodar gotovo čitave Afrike. Ogromna prirodna bogatstva Afrike nužno su gorivo za rapidno rastuće kinesko gospodarstvo te je upravo Sudan jedan od glavnih partnera koji namiruje 6% kineskih potreba za naftom. Kineska naftna kompanija CNPC popunila je prazninu nakon izlaska američkog Chevrona te iskoristila međunarodnu izolaciju da postane vladar sudanske naftne proizvodnje.
Kina je izgradila jedini naftovod dug 1500 km, rafineriju kod Khartouma te danas kontrolira preko 60% sudanske naftne proizvodnje. Suradnja sa al-Bashirom i prodaja oružja usprkos embargu nije isključila suradnju s drugom stranom – 2008. godine na jugu je otvoren konzulat (prošle godine ambasada) te je dogovoren niz investicija u izgradnju osnovne infrastrukture do gradnje rafinerija i naftovoda prema kenijskoj luci Lamu. Izgradnja južnog naftovoda koja bi oslobodila jug ovisnosti o sjeveru (jer jedini postojeći naftovod teče prema Port Sudanu na sjever) dio je dvostruke igre koja Kini pruža nesmetanu opskrbu sudanskom naftom i sigurnost investicija.
Budućnost
Većina naftnih polja smješteno je u pograničnom području koje je prepuno spornih područja poput pokrajine Abyei , površine Kosova sa izrazito velikim zalihama nafte koja će o svojoj sudbini odlučivati posebnim referendumom, pa je realno očekivati niz pograničnih sukoba ili čak otvoreni rat. Obje strane se intenzivno naoružavaju unatoč embargu (o čemu svjedoči kenijski brod koji je završio u rukama somalskih pirata natovaren tenkovima za južni Sudan) uz potporu susjednih država. Sporno pitanje svakako će predstavljati i podjela zarade od prodaje nafte koja je privremeno regulirana mirovnim ugovorom.
Unatoč humanitarnoj misiji UN-a stanje u Darfuru i dalje je očajno zbog milijuna izbjeglica, epidemija i raširenog ropstva (prema izvještajima UN-a na području Darfura trenutno je oko 200.000 robova) dok je prelijevanje nestabilnosti na područje istočnog Čada prijetnja čitavoj regiji. Primjer Sudana vjerojatno će samo razbuktati slične tektonske pokrete diljem Afrike poput primjerice područja Casamance, Cabinde, Katange pa možda čak i Nigerije, čiju podjelu zagovara i libijski vođa Gadafi. Osamnaest godina nakon neovisnosti Eritreje Afrika dobiva novu članicu pred kojom je prema svemu sudeći ne baš svijetla budućnost, no kao što kaže poznata izreka – This is Africa (Ovo je Afrika).
