Kad ne ide na kopnu, Vlada se okreće moru

Kad ne ide na kopnu, Vlada se okreće moru

Potkraj godine hrvatska Vlada raspisati će natječaje za istraživanje nafte i plina u srednjem Jadranu, sredinom slijedeće očekuje se potpisivanje ugovora, a nakon dvije do tri godina istraživanja, trebala bi uslijediti eksploatacija. Tako barEM izgleda novi plan za izvlačenje zemlje iz krize. Kad ne ide na kopnu, sa zaustavljanjem pada BDP-a, Vlada se okreće moru. Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak govori  o „milijardama dolara“ koje bi mogle doći tim putem. Tako bi nafta i plin iz jadranskog podmorja mogli izvući zemlju iz duboke apatije u kojoj se trenutno nalazi.

A na kopnu nikako ne ide.  Nema novih ulaganja, gospodarstvo stagnira, potrošnja stanovništva pada, lista nezaposlenih sve je dulja, dok se broj zaposlenih i umirovljenika, koji je inače u  zemljama u usponu 2:1 ili čak 3:1, opasno približava granici ujednačavanja (trenutno 1,2 zaposlena dolazi na 1 umirovljenika).  U takvoj situaciji, ni iz Vlade odavno više nema svježih ideja. Borba s oporbom se s gospodarskog područja (jer nema rezultata), prebacila na ideološku razinu.

Krivica za trenutno stanje i neuspjehe vidi se isključivo u prethodnoj vlasti. Korupcija dijela ranijih postala je izgovor za neučinkovitost većine sadašnjih. Tako već drugu godinu zaredom  ministar financija prognozira gospodarski rast, kojega na kraju, nažalost, nema. Njegovi kolege i suradnici uporno govore o stranim investicijama, a u posljednjem kvartalu prošle godine gotovo da ih uopće nije bilo.

A onda je ministar Vrdoljak otputovao u Ameriku. Tamo mu je očito netko nešto došapnuo i otada se u Banskim dvorima jako žure da što prije dovrše sve što je potrebno kako bi se Jadran mogao dati u koncesiju. Umjesto dugotrajnog procesa oporavka kroz nova radna mjesta, tehnološku obnovu, podizanje proizvodnje, Hrvatska se iz krize i recesije, za što će nam (kako je rekao ministar financija) trebati cijelo desetljeće, očito  namjerava izvući – bez puno muke.

Otvorit će utrobu svog dijela Jadrana stranim koncesionarima koji će vaditi naftu i plin. Od onog što izvade, Hrvatskoj će vjerojatno ići pola.  Dovoljno za siguran oporavak i to čak nešto ranije od onih predviđenih deset godina. Dakako, pod uvjetom da nafte i plina nađu toliko da ju se isplati vaditi.

Mediji su već najavili kako se bi na natječajima za koncesije mogao pojaviti a onda i pobijediti američki Exxon Mobil Coroporation, vodeća svjetska naftna kompanija koja je ujedno i najveći svjetski prerađivač tog energenta. Godišnji joj je prihod 500 milijardi dolara, a u rezervama ima više od 70 milijuna barela nafte. Navodno je u vezi s tim i mogućnost dovršenja LNG terminala (ukapljeni plin) u Omišlju na Krku od kojeg su Katarani odustali.

Mogući dolazak teksaških naftaša, kojima se prigovara zbog zaštite okoliša,  ne mora ispasti loše. Ključno je inzistirati na poštivanju svih zakonskih propisa u tom području, jer bi samo jedna havarija mogla nanijeti veliku štetu hrvatskom turizmu. Međutim, ta opasnost ne smije biti zaprekom za poslovne poduhvate koji Hrvatskoj mogu donijeti veliku korist. Dakako, ne i spas.

Norveška je, primjerice, do početka sedamdesetih, kada su u njenom moru otkrivene velike količine nafte i plina, bila već pokrenula svoj uspon kroz pomorsku industrijalizaciju. Bila je nordijski uređena, ali nipošto bogata zemlja. Danas to jest. Peti je proizvođač nafte na svijetu, u njihovom dijelu Arktika nedavno su otkrivene nove velike zalihe, ali odavno ne troše sav novac koji zarade. Čuvaju za „crne dane“. Osnovali su fond za budućnost u koji se slijevaju prihodi od nafte i plina i prošle mu je godine vrijednost dosegnula čak 670 milijardi dolara. Podsjetimo, Norveška ima, poput Hrvatske, nešto više od četiri milijuna stanovnika.

Brazil je drugi primjer zemlje kojoj je pronalazak velikih količina nafte pomogao u gospodarskom usponu. Danas je petnaesti svjetski izvoznik tog energenta, s ambicijama da se nakon otkrića najnovijih zaliha, još više uspinje prema vrhu na toj ljestvici.  Međutim, razvoj te zemlje počeo je prije tog otkrića, modernizacijom prehrambene industrije. Rusija, s druge strane, najveći dio prihoda od prodaje energenata, po čemu je vodeća u svijetu, koristi za tekuću potrošnju, dakle, za proračunske izdatke. Pokušava modernizirati industriju, uvesti nove tehnologije, ali to za sada ide vrlo sporo.

Nafta u Jadranu bi u ovom trenutku za Hrvatsku bila kao mana koja je padala pred izabrani narod kada je iscrpljen prolazio kroz sinajsku pustinju. Ali, mana je svodobno bio i turizam, dok postupno unatoč tim prihodima nismo počeli nagrizati vlastitu supstancu. Geopolitika poznaje zemlje koje boluju od „prokletstva prirodnih bogatstava“. Imaju položaj, energente, čak i umjerenu klimu. Međutim, zbog nekoliko loših Vlada u kontinuitetu postale su besperspektivne za nove poslove, prezadužene, s velikim udjelom siromašnih. S vremenom su socijalne tenzije počele proizvoditi i političku nestabilnost, znatan broj stanovnika iz njih odlazi, a krajnji ishod je da te zemlje nikako ne uspijevaju ući u krug uređenih, stabilnih i prosperitetnih država.

     

Podijeli

Odgovori

Top