Kada se govori o narcizmu, prva asocijacija često je mit. Narcis, mladić iznimne ljepote, sin riječnog boga, bio je proklet da će živjeti dugo – sve dok ne upozna samoga sebe. Opčinjen vlastitim odrazom u vodi, zaljubio se u sliku koja to zapravo nije bila. Ta opsjednutost vlastitim likom postala je simbol samoljublja, taštine i samouništenja.
U modernu psihologiju narcizam je uveo Sigmund Freud, definirajući ga kao poremećaj osobnosti, dok je Erich Fromm kasnije upozorio da narcizam nije samo individualni problem, već i kulturni obrazac suvremenog društva. Danas se ta teza sve jasnije potvrđuje – osobito u poslovnom svijetu.
Zašto narcisi teže vrhu hijerarhije
Narcisoidne osobe prirodno gravitiraju pozicijama moći. Istraživanja pokazuju da oko 18 % izvršnih direktora (CEO-a) ima izražene narcisoidne osobine, u usporedbi s približno 5 % u općoj populaciji. Riječ je o karakteristikama poput prenaglašenog osjećaja vlastite važnosti, osjetljivosti na kritiku, potrebe za divljenjem, osjećaja posebnih prava i manjka empatije.
Na prvi pogled moglo bi se činiti da će takve osobe izbjegavati jedna drugu jer svi žele biti u središtu pozornosti. No praksa pokazuje suprotno.
Narcisi zapošljavaju narcise
Njemački istraživači sa Sveučilišta Friedrich Alexander u Erlangenu i Nürnbergu analizirali su 12.791 izvršnog direktora iz 1.582 vodeće svjetske tvrtke tijekom pet godina. Rezultati su pokazali jasnu povezanost između narcisoidnosti CEO-a i povećane narcisoidnosti u vrhovnom menadžmentu.
U te timove ubrajaju se financijski, operativni i marketinški direktori – pozicije koje CEO najčešće osobno bira. Narcisi su često svjesni vlastitih osobina i lako ih prepoznaju kod drugih, a sličnost doživljavaju pozitivno. Barem u početku.
Zašto takva dinamika vodi u nestabilnost
Istraživanje je pokazalo i tamnu stranu takvog „ego-matchinga“. Što je viša razina narcisoidnosti u vrhu tvrtke, to su češće promjene na izvršnim pozicijama.
„S vremenom narcisoidni CEO shvaća da ne dobiva dovoljno divljenja, dok narcisoidni direktori u timu postaju nezadovoljni radom pod dominantnim šefom i uz jednako orijentirane kolege“, objašnjava profesor Lorenz Graf-Vlahi. Rezultat su sukobi, odlazak ključnih ljudi i nestabilno vodstvo.
LinkedIn kao ogledalo ega?
Zanimljivo je da su istraživači stupanj narcisoidnosti procjenjivali analizom LinkedIn profila direktora. Samopromotivni profili s velikim brojem fotografija, opširnim „About“ sekcijama, dugim popisima vještina i certifikata ocijenjeni su narcisoidnijima. Direktori bez profila dobili su najnižu ocjenu.
Iako metoda nije savršena, rezultati su se poklopili s ranijim, znanstveno potvrđenim modelima mjerenja.
Što to znači za tvrtke i zaposlenike
Tvrtke s većim brojem narcisoidnih lidera u vrhu češće se suočavaju s:
- napetim odnosima i unutarnjim sukobima
- visokom fluktuacijom menadžmenta
- rizičnim poslovnim odlukama
- pritiskom na zaposlenike i rezove radi kratkoročnih rezultata
Istodobno, takvo okruženje može nagraditi one koji se znaju prilagoditi – bržim napredovanjem i višim plaćama.
Dvije strane iste medalje
Unatoč svemu, narcisoidnost nije isključivo negativna. Spremnost na velike i hrabre odluke može potaknuti inovacije, rast i ambiciju.
No kada se na vrhu organizacije okupi previše „velikih ega“, pitanje više nije hoće li doći do sukoba – nego kada.
