Zanimljiv je status oporezivanja usluga obavljenih stranom predstavništvu budući da strano predstavništvo nema status poslovne jedine te se sjedištem smatra inozemstvo. Kod procjene je li neka usluga u poslovanju s inozemnim poduzetnikom (u našem slučaju stranim predstavništvom registriranom u RH) oporeziva PDV-om postoji nekoliko kriterija.
Jedan je da su obavljene usluge oporezive prema sjedištu primatelja usluge, a budući da se za strano predstavništvo smatra da je sjedište u inozemstvu, na takve usluge ne obračunava se PDV. Sve takve usluge nabrojene su u članku 5. stavku 6. Zakona o PDV-u, a to su:
1. prijenos, ustupanje i iskorištavanje autorskih prava, patenata, licencija, zaštitnoga znakovlja i sličnih prava te odricanje od tih prava
2. promidžbene usluge, uključujući i usluge posredovanja u tim uslugama
3. usluge inženjera, odvjetnika, revizora, računovođa, tumača, prevoditelja i druge slične usluge savjetovanja
4. usluge elektroničke obrade podataka
5. ustupanje informacija, uključujući i informacije o poslovnim postupcima i iskustvu
6. usluge banaka, osiguranja i reosiguranja
7. ustupanje osoblja
8. iznajmljivanje pokretnih dobara, osim prijevoznih sredstava
9. odustajanje od obavljanja poslovne djelatnosti
10. sve usluge posredovanja u svezi s nabrojenim uslugama.
Dakle, ako domaći poduzetnik (poduzeće, obrt i sl.) koji je obveznik PDV-a obavi neku od tih usluga, stranom predstavništvu u RH ne obračunava se PDV. To će najčešće biti slučaj kod usluga promidžbe, računovodstva, revizije, odvjetničkih i prevoditeljskih usluga. Tako, primjerice, ako se ispostavlja račun stranom predstavništvu za oglašavanje u časopisu, ne obračunava se PDV.
Domaći poduzetnik koji ispostavlja račun stranom predstavništvu za uslugu koja nije oporeziva PDV-om obvezno mora na računu navesti prema kojem članku zakona usluga ne podliježe oporezivanju, a tekst bi mogao biti sljedeći: „Ne podliježe oporezivanju sukladno čl. 5. st. 5. i 6. Zakona o PDV-u.“
