Povežite se s nama

Hi, what are you looking for?

Profitiraj.hr

Osobne financije

Kako država štedi? Priča o rebalansu, potrošnji i ostalim novogodišnjim odlukama

Početkom svake godine pošten, a bome i onaj malo manje pošten svijet sjedne za stol, uzme olovku i papir u ruke i napiše što mu je činiti u novoj godini. Pa krenimo:
1. manje piti na sljedećoj novogodišnjoj zabavi;
2. plaćati račune na vrijeme (barem pokušati);
3. vratiti dio novčanih dugova iz prošle godine prijateljima i obitelji;
4. kupovati hrvatsko (poželjno čak i izvan Konzumovih i Kerumovih dućana);
5. … dalje slijede osobne želje svakoga od nas pojedinačno, dok oko gore spomenutih možemo zaključiti da vrijedi nacionalni konsenzus.

Početkom svake godine pošten, a bome i onaj malo manje pošten svijet sjedne za stol, uzme olovku i papir u ruke i napiše što mu je činiti u novoj godini. Pa krenimo: 1. manje piti na sljedećoj novogodišnjoj zabavi; 2. plaćati račune na vrijeme (barem pokušati); 3. vratiti dio novčanih dugova iz prošle godine prijateljima i obitelji; 4. kupovati hrvatsko (poželjno čak i izvan Konzumovih i Kerumovih dućana); 5. ... dalje slijede osobne želje svakoga od nas pojedinačno, dok oko gore spomenutih možemo zaključiti da vrijedi nacionalni konsenzus.

Kad smo se već dotaknuli pojma nacionalno, na toj „makro” razini imam samo jednu novogodišnju želju – što brži rebalans proračuna! Odnosno, proračun koji će prepoznati sadašnje ekonomske okolnosti i biti skrojen sukladno njima. Prva i ključna stvar u tome je reforma rashodne strane proračuna. Čak i u ovom kriznom proračunu ukupni rashodi i dalje rastu, bez ikakve promjene u njihovoj strukturi. A s druge strane u sadašnjem proračunu planira se rast BDP-a i prihoda od PDV-a i trošarina!

Da li je itko šapnuo ministru financija da su prihodi od PDV-a i trošarine ciklički osjetljivi? Da u situaciji kad se krpa proračun dodatnim oporezivanjem stanovništva je mrvicu nerealno očekivati porast potrošnje tog istog sektora?

Plaće ili mirovine?

BDP zapravo možemo gledati kao ukupnu potrošnju, odnosno zbroj osobne, investicijske i državne potrošnje plus neto izvoz. Ako znamo da je iza rasta BDP-a stoji najvećim dijelom osobna potrošnja, onda nam je svima jasno da daljnim oporezivanjem zapravo režemo granu na kojoj sjedimo. I koje je rješenje? Možda koja intervencija na rashodnoj strani proračuna?

Nećemo se lagati, dva su izbora na raspolaganju. Prvi, daljnje smanjenje plaća u javnom sektoru (trenutno čine 18% državnog proračuna) i drugi, konačno sređivanje stanja u dijelu mirovina i socijalnih naknada (trenutno čine 53% državnog proračuna). Rashodi za tzv. „povlaštene mirovine” u ovom proračunu iznose 6,92 mlrd HRK i ne predstavljaju samo trenutni teret / bauk, nego i porezno opterećenje budućih generacija. Uzgred rečeno, uz trenutne demografske projekcije i sadašnji status tog pitanja očigledno je da će ovo biti „vruć krumpir” i za vlade koje će doći na vlast i iza 2035. Uz to, ne bi bilo loše još jednom pregledati kome sve i u kojim iznosima su dijeljene državne potpore i subvencije pa ako se uvidi da se negdje možda malo i pretjeralo u darežljivosti koja nema ekonomski opravdan razlog, ista malo i korigira.

Zašto ne štedimo?

Taj korak je nužan i što se prije napravi bit će bolje za sve sektore u ekonomiji i sve društvene skupine. Zemlja koja kontinuirano bilježi 3 deficita (privatni, javni i trgovinski) jednostavno mora presječi i reći dosta! Štednja je luksuzno dobro, kako je i Keynes davno primjetio, te činjenica da Hrvatska ima deficit privatnog sektora i nije iznenađujuća, ali ono što je iznenađujuće je uporno izbjegavanje smanjenja proračuna i kresanje njegove rashodne strane. Samo postizanjem javnog suficita moguće je dijelom kompenzirati privatni deficit, te na taj način smanjiti trgovinski manjak.

Alternativa tome je daljnje zaduživanje i ponovni porast poreznog opterećenja kako bi se iste kreditne obveze mogle servisirati (u 2010. troškovi za kamate iznose 6,3 mlrd HRK). Kvaka je u tome, da će jednom i tome doći kraj. Zaduživanje dolazi na naplatu kad – tad, a jedna od cijena koju plaćamo je i evidentan pad u konkurentnosti vidljiv iz godine u godinu u svim relevantim međunarodnim izvještajima (World Economic Forum, International Institute for Management Development,…).

Advocatus diaboli

Onog trena kad nositelji fiskalne vlasti smanje ili dijelom smanje porezno opterećenje (ukidanjem tzv. „kriznog poreza” ili nekim drugim oblikom porezne reforme koji bi išao u tom smjeru) uz istovremeno nepromijenjenu situaciju na rashodnoj strani proračuna samo ćemo zakoračiti bliže rubu. To će automatski značiti povećanje deficita državnog proračuna, odnosno javnog deficita, uz daljnje povećanje trgovinskog, jer privatni deficit je tu, kako bi se reklo u narodu, „da ostane”.

Čak je i studentima ekonomije na prvoj godini jasno da dodatna kuna koja se prelijeva iz državnog u privatni džep ne rezultira povećanjem štednje za istovjetan iznos. Ali zbog čega to nije jasno i kreatorima fiskalne politike? Jedino objašnjenje koje mi pada na pamet je da je ministar financija zapravo advocatus diaboli. Ali u službi kojeg argumenta i s kojim ciljem?


Napisao

Pročitajte još:

Lifestyle

Postoje određene navike i osobine koje svi vrhunski vođe imaju, od kojih je Inc.com izabrao 12 najbitnijih.

Ljudski resursi

Uvijek imajte na umu da vam je cilj postići dogovor. Svakako ne pristajte na prvu ponudu, no pazite a vaše ne u konačnici ne...

Lifestyle

Svijetu ne treba još jedan loš vođa koji negativno utječe na zaposlenike, njihovo zdravlje, klijente i tvrtku.

Lifestyle

Vi ste odgovorni za sebe i morate odlučiti kako ćete živjeti, jer ako nećete vi tada će to učiniti netko drugi za vas.

Oglasi

Medijski mali servis j.d.o.o. Sva prava pridržana.