Izrada igara i aplikacija za smartphoneove izvrstan je izvor prihoda, iako zahtijeva određeno znanje i investiranje vremena.
Svaki put kada se potegne pitanje u što bi sada investirati, moj odgovor je uglavnom – igrice i aplikacije. Neka se ne uvrijede čistokrvni gejmeri zato što koristim deminutiv u ovom slučaju, no kad je riječ o smartphoneoveima i tabletima, ipak su uglavnom igrice, koje služe više da se ubije pola sata, sat vremena dok čekate u redu u banci, kod doktora ili dok ste zaglavili negdje u prometu.
Prije nekoliko dana sam imao priliku posjetiti ekipu iz Nanobita, svjetski priznatog i nagrađivanog poduzeća koje se bavi izradom igrica za iPhone s preko 50 zaposlenih i planovima za daljnje širenje poslovanja. Prije nekih 7 godina krenuli su kao biznis dvojice kolega i njihove ljubavi prema aplikacijama. Uz minimalna ulaganja, taman da si osiguraju računala i iPhone na kojem bi mogli testirati svoje aplikacije i igrice, ovaj duo se probio na sami vrh ljestvice i postao svjetski poznat i priznat brend. Tajna njihovog uspjeha baš i nije neka tajna – bili su strastveni prema svom poslu, uporni i konstantno su rafinirali svoje ideje.
Ljepota ove priče je u tome što još uvijek itekako ima prostora za uspjeh u ovom poslu, bez potrebe za tisućama eura startnog kapitala. Čak i ako nemate iskustva u izradi aplikacija, uz pomoć raznih video tečajeva, bilo plaćenih ili onih besplatnih koje možete pronaći na YouTubeu, se možete osposobiti za taj posao u roku od nekoliko mjeseci. Naravno, prve će aplikacije biti daleko od savršenstva, ali će se i od njih dati izvući neka zarada.
Prvi savjet bi bio da počnete raditi aplikacije za iPhone umjesto za android, iako će nabavka opreme u ovom slučaju biti skuplja, probijanje na iTunes storeu čak i teža, u konačnici će zarada biti daleko bolja. Ako je Apple ikada u nečemu bio konstantno dobar, to je bila njihova sposobnost izvući ogromne količine novaca od svojih klijenata.
Postoji više financijskih modela kako zaraditi na aplikacijama i igricama, a na vama je da procijenite koji bi od njih mogao biti najbolji za vas.
Freemium model koji se vrlo često koristi korisniku daje osnovnu aplikaciju besplatno, no određeni predmeti u igri se, primjerice, mogu nabaviti samo kroz in-game shop. Ponekad su ti predmeti kozmetičke prirode – ako je igrica vezana uz automobilske utrke, kozmetički predmet bi mogao biti skin, odnosno boja i izgled auta koji nema utjecaja na sposobnost igrača da pobjedi u idućem natjecanju. Ponekad je riječ o tzv. Pay-to-win virtualnim predmetima koji igračima daju prednost pred ostalima koji te iste predmete ne mogu dobiti osim trošenjem realnog novca.
Paid. Jednostavno rečeno, jednom se plati, aplikacija ili igrica je vaša, u njoj ne postoji dodatnih featurea, predmeta, nema shopa, svi updejtovi su besplatni. Teško je reći da li je ovaj model bolji od freemium modela, no definitivno je popularan kroz snažnijih izdavača igara koji su sigurni u svoje proizvode i koji nemaju namjeru konstantno raditi na razvoju ovog proizvoda. Povremeno se pronađe i neki paid model koji zahtjeva naplaćivanje za nadogradnju, no to su uvijek vrlo osjetljive stvari za koje korisnici nemaju mnogo razumijevanja. Bez obzira za koji se model odlučili, pobrinite se da budete transparentni kada ga budete predstavljali; korisnici malo što mrze toliko kao skrivene i nepredviđene troškove.
Free apps with advertising. Besplatne aplikacije koje su kvalitetne te imaju velik broj korisnika su dobar izbor za opciju besplatne aplikacije sa strateški plasiranim oglasima. Bilo da ciljate na to da će korisnici s nezgrapnim prstima slučajno i u velikim brojevima pogoditi oglas umjesto gumba kojeg žele pritisnuti ili se oslanjate da će njihova dječica kada se domognu smartphonea klikati na sve u datoj igrici, uvijek se možete nadati prihodima od oglasa koji se prikazuju na vašoj aplikaciji.
Zapamtite da sa izradom aplikacija istovremeno “mlatite” više muha, i to kapitalnih; stječete iskustvo, moguće čak i karijeru u toj liniji poslovanja, zarađujete novce te u konačnici imate potencijalno vrlo solidan pasivan izvor prihoda.
Piše: Vladimir Leutar
