Hrvatska je, kao dobar i predani učenik, potpisala i ratificirala većinu međunarodnih akata o zaštiti ljudskih prava pa tako obilježava i 10. prosinac, Međunarodni dan ljudskih prava. A u okviru procesa pridruživanja EU-u i usklađivanja domaćeg zakonodavstva s europskom pravnom stečevinom donijela je i brojne zakone što se odnose na promicanje ljudskih prava. I dok teoretičari dvoje je li politika ljudskih prava postala tek oružje u međunarodnim odnosima, u Hrvatskoj je sve više onih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava, pravo na rad i čovjeku dostojan život.
Koliko se može govoriti o ljudskim pravima kada je preko 340.000 ljudi nezaposleno, kada ih 70.000 radi a ne prima plaću? Kada je stotinjak tisuća radnika ili 7 posto svih radnika na minimalcu i prima oko dvije tisuće kuna i kada je sve više zahtjeva za smještajem u prihvatilištima za beskućnike ili prehranom u javnim kuhinjama? Kada Caritas i Crveni križ sve teže prikupljaju osnovne životne potrepštine za sve brojnije potrebite hrvatske građane i kada 70 posto umirovljenika prima penziju do, preračunato, 300 eura? Kada je 56 posto žena među registriranima na burzi, kada se bilježi porast nasilja u obitelji, baš kao i prema svim manjinskim skupinama u društvu – od nacionalnih do rodnih?
Može se govoriti o ljudskim pravima i mora još i više nego dosad, odgovaraju sugovornici Deutsche Wellea: predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik Transparency Internationala Hrvatske (TIH) Nikola Kristić i savjetnica za socijalnu politiku Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) Jagoda Milidrag Šmid.
„Glavni je problem što je Zapad, zbog svojih pragmatičnih interesa, nadasve onih ekonomsko-financijskih, gurnuo pod stol ljudska prava i koristi ih samo kao batinu prema nekim nepoćudnim državama i pojedincima“, ističe Čičak i odmah dodaje da Hrvatska prati te trendove, pa se i hrvatsko društvo sve manje gradi na zaštiti ljudskih prava.
Hrvatski građani suočavaju se, uz brojne socijalne probleme što vode sve većem raslojavanju društva, s dugotrajnim sudskim postupcima u građanskim i upravno sudskim predmetima. Zbog nerazumno dugog trajanja postupaka pučki pravobranitelji višekratno su upozoravali Hrvatski sabor, a i Sud u Strasbourgu donio je nekoliko presuda protiv Hrvatske.
I pravo na rad je ljudsko pravo – koje se i prečesto ‘zaboravlja’ među političarima
Sindikati bi se trebali baviti zaštitom prava radnika, ali zbog njihove razjedinjenosti i Vladine politike štednje, što podrazumijeva rezanje prava definiranih zbirnim pojmom socijalne države, ni tu nema dobrih signala. Sindikalistica Jagoda Milidrag Šmid ističe kako bi svaka Vlada, pa i aktualna, trebale slijediti Ustavom definiranu Hrvatsku kao socijalnu i državu prava. No, financijski su efekti politike važniji od svih drugih prava, kaže Milidrag Šmid, „pa se socijalna i materijalna prava radnika režu zbog tzv. fiskalnih prioriteta. Zbog toga je socijalna država sve više sjećanje, a sve manje realnost.“
U posljednje dvije-tri godine vidljiv je napredak u borbi protiv korupcije, pa je Hrvatska na ljestvici Transparency Internationala ove godine od 176 zemalja zauzela 62 mjesto, odnosno dobila je najbolju ocjenu od svih država u regiji. „Nepobitna je činjenica da je hrvatsko društvo dubinski korumpirano i da ovdje logika nepotizma i plave koverte predstavlja način života“, smatra Čičak.
Predsjednik TIH-a Nikola Kristić ipak smatra kako su vidljivi pomaci, osobito na planu procesuiranja najviših državnih dužnosnika. Primjećeno je i kako i za 30 posto ima manje prijava građana zbog korupcije, makar je ona i dalje prilično prisutna u zdravstvu i pravosuđu. “Ako se želimo približiti zemljama Unije nužno je natječaje o javnom ugovaranju poslova podvrgnuti snažnijoj kontroli i, osobito, povećati otvorenost tijela javne vlasti prema građanima na što nas uostalom i godinama upozoravaju iz Bruxellesa.“, smatra Kristić.
Manjinama je još gore
Predsjednik HHO-a podsjeća kako se Hrvatska suočila s ratnim zločinima, ali na drugi način. „Oslobađajuće presude generalima Gotovini i Markaču zemlja je dočekala s euforijom, Srbija s ogorčenjem, što će samo pogoršati odnose a u konačnici ceh toga će platiti lokalno stanovništvo srpske nacionalnosti“, ističe Čičak. Na područjima pogođenima ratom, naseljenima starijim osobama, slabijeg imovnog stanja, život je ionako težak.
A uslijed loše gospodarske situacije i rastućeg problema nezaposlenosti ni Hrvati ni pripadnici nacionalnih manjina, osobito ionako najteže deprivilegirani Romi, dodatno se suočavaju s diskriminacijom. Najučestalija diskriminacijska osnova, prema podacima Pučkog pravobranitelja, jest etnička pripadnost sa 31 posto, a slijede je spol, društveni položaj i socijalno podrijetlo te invaliditet.
„Ljudska su se prava preselila u deklaracije, ali bi zbog sve većeg jaza među građanima, ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi, njihova zakonodavna zaštita trebala postaviti daleko čvršća“, kaže savjetnica SSSH-a. I podsjeća kako su opća ljudska prava, prava prve generacije besplatna poput sudjelovanja na izborima, dok radna i materijalna prava traže novac.
„Kako je fleksibilizacija postala mantra kapitala, a Hrvatska se po socijalnoj ugroženosti nalazi u vrhu Europe, kao i po stopi dohodovnosti, trebalo bi poraditi na pravednosti. Ovako, kako se sada čini, pravo na pristojan život, život od rada ima samo politička klasa i, naravno, poslodavačka klasa“, zaključuje sindikalistica Jagoda Milidrag Šmid.
