Bila sam u srednjoj školi kada je Facebook uzeo maha. Bilo je to sredinom 2000-ih. Najpoznatija platforma imala je ”zid” za javne razgovore. Često su objavljivali albumi sa 75 neobrađenih fotografija iz običnog dnevnog izlaska s prijateljima. Mi milenijalci bili smo upravo ta prekretna generacija koja je okusila život prije društvenih mreža i interneta i život nakon.
No usprkos tome što smo kao djeca uživali provodeći vrijeme vani s vršnjacima, dolazili kući prije mraka, nismo bili dovoljno jaki da se odupremo ovisnosti društvenih mreža.
Facebook najbolji prijatelj
Bili mi introverti ili ekstroverti, Facebook nam je uskoro gotovo svima postao najbolji prijatelj. Sjećam se kada smo skoro svi iz razreda napravili profil pa nam je Facebook postao i mjesto diskusije gotovo svim školskim obavezama. Više nismo trčali u knjižnice kako bismo podigli knjige za lektiru ili zvali prijateljicu da nam prepriča. Netko je pročitao knjigu, napisao sažetak i objavio je na Facebook. I naravno, označio cijeli razred. Nismo ni shvatili koliko smo zapeli u virtualnom svijetu i koliko se lagano, ali opet brzo otuđujemo jedni od drugih i obaveze pokušavamo riješiti na što brži i jednostavniji način.
Korištenje Facebooka činilo se bezopasnim. Jedva sam čekala da se ponovno ulogiram i vidim nove notifikacije! Tko mi je poslao poruku, tko me označio na fotografiju. Ona danas poznata ‘jesi li vidio na Faceu’, postala je jedna od čestih uzrečica u školi.
Kako bismo rekli – ako nije bilo na Facebooku, nije se niti dogodilo. No, istina iza ovog stoji da nam je svima pažnja padala, baš kao i mentalni kapacitet. Naravno da sam trebala više vremena provoditi uz knjigu ili baviti se nekim hobijem. Ali, Facebook je jednostavno bio zabavan, i ovisan.
Što kažu stručnjaci?
Kao što novinar New York Timesa Max Fisher objašnjava u svojoj novoj knjizi The Chaos Machine, “Dopamin stvara pozitivnu asocijaciju s bilo kojim ponašanjem koje je potaknulo njegovo oslobađanje, trenirajući vas da ih ponavljate. Kada se taj sustav nagrađivanja dopamina otme, može vas prisiliti ponavljati samodestruktivna ponašanja. Da biste se još jednom kladili, popili alkohol ili proveli sate na aplikacijama čak i kada vas čine nesretnima.”
Fisher kaže da same obavijesti nisu problem. Međutim, one postaju problem jednom kada ih platforme društvenih medija spoje s pozitivnom afirmacijom poput lajkova, sve većeg broja pratitelja, objava naših prijatelja koji naizgled prikazuju idiličan život.
U drugoj knjizi, Digital Madness, psiholog Nicholas Kardaras objašnjava da ljudi koji stoje iza Facebooka i Instagrama ne samo da su osmislili svoje platforme kako bi izazvali veliku ovisnost, nego su ih takvima i zadržali! Iako je već dokazano da pretjerano korištenje društvenih mreža ima jako loš učinak na mentalno zdravlje ljudi i općenito wellbeing.
No, da ne mislite kako se to samo odnosi na Facebook i Instagram, Kardaras ističe da to vrijedi i za Twitter, YouTube, TikTok i većinu drugih društvenih mreža.
Djeca i tinejdžeri su podložniji utjecaju društvenih mreža
Jedno istraživanje koje Kardaras citira otkrilo je da su studenti koji su koristili društvene mreže više od tri sata svakog školskog dana patili od lošeg sna i lošeg akademskog uspjeha. Također su imali puno veći postotak depresije, zlouporabe supstanci, stresa i samoubojstava. Zašto? Jedan vjerojatni krivac je previše lažne društvene usporedbe: u online objavama, fotografijama i video zapisima, trava se uvijek čini zelenijom drugdje.
“Zamislite ovaj scenarij. Netko nedavno razveden sam sjedi i neprestano gleda u svoj feed na Facebooku i vidi neprestani niz fotografija sretnih i nasmijanih obitelji sa još sretnijih i idiličnih obiteljskih odmora, jedne za drugom od svojih prijatelj. Takav učinak može pogoršati osjećaj praznine i očaja i misli kako je ‘moj život promašaj’”, piše Kardaras.
Ravnoteža ponašanja dopamina ili “DBB
Ne možemo zaboraviti da su djeca i tinejdžeri najranjivija skupina i vrlo lako se navuku i snose posljedice. U Influenced, Brian Boxer Wachler, liječnik koji je pomalo ironično stekao slavu na TikToku i drugim platformama društvenih medija, bavi se upravo ovim problemom. Zapravo, on je skovao izraz “ravnoteža ponašanja dopamina” ili “DBB“, kako bi označio razinu stimulacije dopaminom kod onih koji traže aktivnosti koje to pružaju.
Boxer Wachler tvrdi da su se mladi ljudi navikli okrenuti društvenim mrežama kako bi održali svoj DBB. To se odražava na njihovu moždanu aktivnost. U studiji UCLA-e, MRI skeniranja koja mjere protok krvi u mozgu tinejdžera koji su odgovarali na lajkove na Instagramu pokazala su da su njihovi nucleus accumbens, ili centri za nagrađivanje, osvijetljeni od aktivnosti.
Drugo istraživanje magnetske rezonancije pokazalo je da su adolescenti skloniji dizati palac gore fotografijama koje su već imale puno lajkova. Gledanjem takvih fotografija stimulirana područja mozga su bila potpuno drugačija od područja stimuliranih manje popularnim fotografijama.
Poput Kardarasa, Boxer Wachler traži od čitatelja da razmisle. “Zamislite što se događa kada su mladi ljudi, čiji se mozgovi tek razvijaju, izloženi pozitivnim i negativnim utjecajima društvenih mreža satima bez nadzora”, piše on. Napominje da je istraživanje također otkrilo kako multitasking s uređajima, dok se radi domaća zadaća i uči, dovodi do niže gustoće sive tvari u prednjem cingulatnom korteksu, podupirući dokaze da korištenje društvenih mreža doista mijenja mozak.
Boxer Wachler dalje kaže da su tinejdžeri osjetljiviji nego odrasli na mišljenja vršnjaka i utjecajnih osoba jer se njihovi mozgovi još uvijek mijenjaju. Vjerojatnije je da će osjećati “neposrednost, povezanost i intimnost” s ljudima koje prate, uključujući slavne osobe, te im nedostaju vještine kritičkog razmišljanja da prepoznaju kada su u potpuno jednostranom odnosu.
A danas?
Danas mi je Facebook (i ostale društvene mreže) mjesto na kojem želim provoditi svoje slobodno vrijeme. Ponekad se ulogiram na nekoliko minuta dnevno kako bih vidjela obavijesti i vijesti s raznih stranica koje pratim. Ponekad se uhvatim da satima ‘skrolam’ po TikToku.
No, ipak, za razliku od djece i tinejdžera, mislim da je naša generacija smanjila ovisnost o društvenim mrežama. Mislim da smo itekako svjesni njihovog utjecaja.
