Ako je vjerovati predsjedniku Europske komisije Jean-Claudeu Junckeru Europa ili preciznije Europska unija “osjetit će se svjež vjetar, ali neće biti oluje”. To konkretno znači upliv svježeg kapitala jer Europska komisija sa svojim investicijskim programom od 315 milijardi eura želi potaći rast ovdašnjeg gospodarstva i prije svega stvoriti nova radna mjesta. No, to nikako ne znači da je riječ o rasipanju novca jer će pojedine članice Europske unije morati sanirati svoje nacionalne proračune (nadamo se da će ovo pročitati i u Vladi RH op.a.).
I Europska središnja banka će se ove godine dalje morati baviti prevelikim dugovima pojedinih država i slabašnim gospodarskim rastom. Još uvijek ima ozbiljnih opasnosti, konstatira ESB u svojoj najnovijoj analizi. Zaštitnike zajedničke valute prije svega brine preniska inflacija i ESB je spremna da tržište zalije novim milijardama eura. Kad će se to morati dogoditi, to je još otvoreno. Italija želi što prije takvu “kišu novca”, Njemačka pak koči i zagovara – kao i obično – opreznu fiskalnu politiku.
Kriza koja trese Europu godinama mogla bi se ponovno rasplamsati u 2015. godini. Krivac za to bi mogla biti – Grčka, javlja DW. Ako na predstojećim izborima u Grčkoj doista pobjedi lijevo-radikalna stranka Syriza, onda bi to moglo uvelike potkopati povjerenje međunarodnog tržišta novca. U analizi financijske institucije Goldman-Sachs se već razmišlja o najgorem scenariju: “Ako bi vlada stranke Syriza ostvarila svoju prijetnju kako će prestati otplaćivati dugove i kako će se sukobiti sa međunarodnim zajmodavcima, onda Europskoj središnjoj banci neće preostati ništa drugo nego da (komercijalne) banke u Grčkoj ostavi danima zatvorenima.” To neminovno znači i financijski kaos u Grčkoj. Vlada u Ateni duguje MMF-u i raznim institucijama EU 250 milijardi eura. Takva “Grčka tragedija” bi neminovno imala posljedica i za druge države za koje se smatra da imaju prevelike dugove. Došlo bi do naglog rasta kamata na kredite i za Cipar, Italiju, Portugal, možda i za Francusku. Sve to bi onda bio još veći teret za tamošnje državne proračune koje žele ulagati, a ne trošiti novac za plaćanje kamata na dugove.
Na složeno gospodarsko stanje nadovezuje se opće nezadovoljstvo “onima tamo u Bruxellesu”. Velikoj Britaniji smeta mnogo toga, od politike subvencija Bruxellesa i kako EU “rasipa” britanski novac pa do građana drugih zemalja Europske unije koje dolaze u Veliku Britaniju u potrazi za poslom. U svakom slučaju, ako London bude smatrao kako Bruxelles nije spreman na “kompromis”, onda bi i stranka premijera Camerona mogla podržati stav da referendumu 2017. glasuju protiv ostanka Velike Britanije u Europskoj uniji. Ovisno o uspjehu protueuropske stranke UKIP na izborima ovog svibnja, možda će se već tada moći reći “Goodbye Britain”! To bi bio novi polet i za druge protivnike Unije u Mađarskoj, Francuskoj, Italiji, Švedskoj pa čak i u Njemačkoj. Situacija bi mogla eskalirati u Francuskoj, gdje slabog predsjednika Hollandea ugrožava desno-populistička političarka Marine Le Pen.
Možda bi se Hrvatska trebala ugledati na Europsku komisiju koja je u 2015. odlučna “provesti dijetu” i smanjiti broj svojih službenika i zaposlenika i želi pred Europski parlament na odlučivanje donijeti manje, ali zato odluka koje će imati veću važnost za Uniju. Hoće li te nakane biti i održane to ćemo tek vidjeti…
