Bugarske i makedonske minimalne plaće od 160 eura prema Eurostatovim podacima niže su nego u nekim dijelovima Kine, odnosno brojnih kineskih provincija u koje su pohrlile zapadne kompanije proizvoditi jeftinije na račun niske cijene rada, ulažući u razvoj i visoke tehnologije, ne mareći pritom na utjecaj na domicilne ekonomije.
Politika, provodeći liberalne ideje slobodnog tržišta, nije se previše miješala. Kada je minimalac u pitanju, jasno je da je Kina obećana zemlja. Europljanin, bar onaj zapadni, pitat će za plaću i uvjete rada. No sve niži standard i kriza kojom se brojne zemlje Starog kontinenta, pogotovo one s juga, nose već pet godina, srozale su štošta, pa tako i minimalac.
Hrvatska u regiji stoji lošije samo od Slovenije, 374 eura prema slovenskih 784.
“Nama s jedne strane ne može biti za utjehu što smo možda negdje pri vrhu s minimalnim plaćama kad je riječ o siromašnijem jugu, jer cijene su nam na razini Europe i njezina razvijenog sjevera. Ne treba se čuditi ako netko južnije od nas s manje novca može kupiti više. No Europa se sve više raslojava, u krizi se ne snalazi, na djelu je pohlepa multinacionalnih kompanija, a sve na štetu radnika”, smatra čelnik NHS-a Krešimir Sever.
“I u svemu tomu Europa odustaje od svog identiteta, korijena, povijesti, zasada, na čemu je zapravo građena”, dodaje Sever.
Jedino obrazovanje može dati rezultate, uvjeren je ekonomist Guste Santini, svjestan jaza koji se povećava među razvijenima i nerazvijenima te ističe: “Više smo novca dali za monetizaciju nego što je dobila cijela znanost.”
“Mi imamo znanost kao da je to neki pomodni artikl, a ne da je to temeljna poluga razvoja. Tamo gdje postoji pamet i znanje, nema niskih plaća. Nema ih u Finskoj, ali tamo su velike dodane vrijednosti”, naglašava Santini te dodaje da će ustrajati na svojem prijedlogu da se u Hrvatskoj poveća neoporezivi dio dohotka na pet tisuća, porezna stopa od 10 posto da se primijeni od 5 do 15 tisuća kuna, 20% 15-30 tisuća i 30 posto iznad 30 tisuća kuna.
