Za Europsku uniju poljoprivreda je mnogo više od proizvodnje hrane. Za većinu poljoprivrednika to je način života. Uloga poljoprivrednika u Europskoj uniji je velika i višeznačna. Da bi osigurali razumne i stabilne cijene za europske potrošače te da bi se poljoprivrednicima omogućili odgovarajući prihodi, o tome brigu vodi Zajednička poljoprivredna politika Europske unije.
Europska poljoprivreda je mnogo postigla u proteklih nekoliko desetljeća. Prošla je kroz različite reforme i razvila se u skladu sa zahtjevima potrošača koji žele nesmetanu isporuku kvalitetne i zdravstveno ispravne hrane po pristupačnim cijenama. Gledajući utjecaj poljoprivredne politike na cjelokupno stanovništvo EU možemo primijetiti da danas prosječno europsko kućanstvo izdvaja 15% mjesečnih prihoda za hranu, dok je 1960. godine prosječni stanovnik Europske unije morao je na hranu potrošiti 30% mjesečnog obiteljskog proračuna.
Za razliku od drugih politika u EU poput obrazovanja, transporta, zdravstvenog osiguranja i slično, o čemu države članice samostalno odlučuju i što financiraju iz vlastitih proračunskih sredstava, odluke o europskoj poljoprivredi zemlje članice donose zajednički.
Među strateškim ciljevima Zajedničke poljoprivredne politike do 2020. godine, između ostalog, ističu se održavanje vitalnih ruralnih zajednica kojima je poljoprivreda osnovna gospodarska aktivnost, s ciljem većeg zapošljavanja, koje će polučiti višestruku prednost na gospodarskom, socijalnom i okolišnom planu.
Zajednička poljoprivredna politika je zahtjevna politika, kako za državnu administraciju tako i za same poljoprivredne proizvođače. Uključivanjem Hrvatske na zajedničko tržište poljoprivredno-prehrambenih proizvoda EU donijelo je sa sobom brojne prednosti, ali i nedostatke. Jedinstveni uvjeti tržišne utakmice prednosti su poslovanja na tržištu EU-a, ali istovremeno i veliki izazov za proizvođače. Izbirljivi zahtjevi potrošača i strogi standardi u proizvodnji dodatni su teret s kojim se naši proizvođači susreću u EU.
Poljoprivreda zahtijeva velika ljudska i financijska ulaganja koja donose plodove tek nakon nekoliko mjeseci ili godina pa je stoga potrebno uložiti veliki napor u svim segmentima društva kako bi najstarija djelatnost opstala i donijela prihod onima koji se njome bave, doprinijela zadovoljstvu kupaca te raznolikosti na tržištu poljoprivrednih proizvoda koji će biti konkurentni svojom cijenom i kvalitetom.
A kuda ide hrvatska poljoprivreda? Hrvatskoj je u financijskom razdoblju od 2014.-2020. na raspolaganju nešto više od 2,26 milijardi eura iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj. No ono što je važno naglasiti jest to da države članice odabiru mjere prilagođene njihovim potrebama i same rukovode svojim programima dok Europska unija samo sufinancira projekte.To znači da je uloga Republike Hrvatske, kao i svake druge države članice, izuzetno važna jer je ona u svojim operativnim programima predvidjela prioritete financiranja u tekućem financijskom razdoblju na temelju kojih će se raspisati natječaji i prijavljivati kvalitetni projekti kako bi se unaprijedila poljoprivredna proizvodnja u ruralnim prostorima, poboljšao životni standard poljoprivrednika te omogućila stalna opskrba kupaca zdravstveno ispravnim i kvalitetnim proizvodima po primjerenim cijenama.
U Hrvatskoj je prema Modelu ruralnih područja 99,24% područja definirano kao ruralno i mješovito, a samo 0,76% kao gradska područja urbanih aglomeracija. Republika Hrvatska bilježi nisku prosječnu gustoću naseljenosti dok je samo četiri posto poljoprivrednika mlađe od 35 godina pa je upravo poljoprivredna politika važan alat za povećanje toga broja, a projekti kojima će se aplicirati na sredstva iz europskih fondova predstavljati će važnu polugu u postizanju ravnoteže ne samo u proizvodnji hrane već i garanciji opstanka krajolika kao mjesta za život, rad i posjete.
Na Europsku uniju i njene politike, ovdje naročito važnu poljoprivrednu politiku, ne smijemo gledati kao na nekoga tko će spasiti hrvatsko selo i gospodarstvo jer to nije njezina uloga. Spasiti ga možemo mi sami kvalitetnim projektima kojima ćemo poticati život i rad u ruralnim područjima, opstanak poljoprivrednih gospodarstava te njihovu konkurentnost na velikom europskom tržištu sa preko više od 500 milijuna stanovnika.To je ujedno uloga države koja mora u svojim strateškim planovima imati viziju razvoja ruralnih područja i načina kojima će pomoći sadašnjim poljoprivrednicima da žive dostojno od svoga rada, da imaju mogućnost plasmana njihovih proizvoda te da im država bude oslonac kroz sve aktivnosti u sklopu njihovih djelatnosti. Isto tako, država mora motivirati različitim mjerama mlade ljude da se uključe u poljoprivredni sektor pridonoseći time prvenstveno očuvanju ruralnih područja koja su danas nažalost sve više iseljena i zapuštena pa je potrebno poticajnim mjerama utjecati na oživljavanje tog prostora u korist poljoprivrednika, poboljšanja njihova životna standarda i cjelokupne slike života u ruralnim područjima u Republici Hrvatskoj.
Stoga, država mora biti aktivan pokretač reformi kojima će zaštititi svoje poljoprivrednike kroz sve faze njihova rada i djelovanja, pravednije raspodijeliti potpore aktivnim poljoprivrednicima te zajedno sa njima raditi na unapređenju konkurentnosti poljoprivrednog sektora, okoliša i seoskog prostora te života u ruralnim sredinama. To je velik i važan zadatak države, no zato ona i postoji i dužna je kroz politike koje kreira osigurati sredstva i mjere kojima će raditi u korist društva u cjelini, a poljoprivrednici su jedan od najvažnijih pripadnika toga društva jer stvaraju ono što nam je svima neophodno – hranu, pa ih stoga moramo podupirati da to čine čim kvalitetnije i na zadovoljstvo cijele društvene zajednice.
Podatak da je Hrvatskoj iz proračuna Europske unije u 2014. godini isplaćeno 4,2 milijarde kuna, a da je uplata od strane Republike Hrvatske iznosila 3,5 milijardi kuna tj. da smo ostvarili plus u razlici između uplata i isplata u iznosu od 673,6 milijuna kuna zasigurno veseli, no potrebno je nastaviti tim tempom i još više ga ubrzati kako bismo tu razliku povećali i na taj način doprinijeli daljnjem razvoju hrvatskog gospodarstva, a samim time i seoskog prostora kojeg valja učiniti konkurentnijim, održivijim i konkretnim mjerama postignuti pun potencijal poljoprivrede u Hrvatskoj.
Europskoj uniji također je cilj osiguranje stabilnih cijena i prihoda poljoprivrednicima te proizvodnja kvalitetne hrane za potrošače, stoga je vrlo važna suradnja države sa EU koja nam nudi mjere za jačanje pozicije na tržištu i tu priliku ne smijemo propustiti iskoristiti. Na raspolaganju su nam velika sredstva iz poljoprivrednog fonda, a na nama je da pokažemo da ih znamo dobro iskoristiti kako bismo time učinili veliki iskorak prema svjetlijoj i nadasve produktivnijoj poljoprivrednoj proizvodnji i opstanku hrvatskog sela u budućnosti.
Napisala: Petra Voljak
