Spor između Hrvatske i Slovenije oko Ljubljanske banke nije ni blizu svog kraja, iako je ušao u dvadeset i treću godinu. Dvije države sada se pred zagrebačkim Općinskim sudom spore oko tumačenja nedavno potpisanog Memorandum o suglasnosti. Njime je dogovoreno da se pitanje povrata duga Ljubljanske banke hrvatskoj državi, a riječ je o iznosu od oko 270 milijuna eura, pokuša riješiti kroz pregovore u okviru sukcesije. Ali, uz obostrane koncesije.
Hrvatska je sa svoje strane pristala da se tužbe koje su u svoje ime, a za njen račun pokrenule Privredna i Zagrebačka banka protiv stare i nove Ljubljanske banke stave u stanje mirovanja, dok je Slovenija ukinula dotadašnju blokadu hrvatskog puta prema Europskoj uniji i ratificirala hrvatski pristupni ugovor.
Prvi nesporazum tiče se slovenskog zahtjeva da hrvatska Vlada povuče ovlaštenja koja je svojedobno dala spomenutim bankama. Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić u vezi s tim je kazala da u Memorandumu o tome nema govora, već je riječ samo o „stavljanju sudskih postupaka u mirovanje“. Drugi se odnosi na vremensko trajanje „mirovanja“ sudskih postupaka. Slovenija drži da Memorandum određuje mirovanje tužbi „sve dok se ne nađe rješenje“ za taj spor . Hrvatska, međutim, smatra da se u tom sporu primjenjuje Zakon o parničnom postupku.To znači – zastoj sudskih postupaka radi pokušaja mirnog rješenja spora u trajanju od godinu dana. Zakon dopušta produljenje tog roka za još godinu dana. Ukoliko se, dakle, za dvije godine ne pronađe rješenje, tužbe se ponovno aktiviraju i sudski procesi se nastavljaju. Slovenija, pak, drži da se pregovarački proces koji bi trebao otpočeti u okviru sukcesije „ne može vremenski ograničiti“. Iz iznesenih stajališta dviju strana pred zagrebačkim Općinskim sudom jasno je kako Slovenija želi da pregovori o povratku duga Ljubljanske banke traju što dulje, po mogućnosti godinama i da ne završe nikad, dok Hrvatska inzistira na čvrstim vremenskim okvirima jer bi, u suprotnom, beskonačni pregovori bili izlika za izbjegavanje povrata duga.
Valja podsjetiti kako postoje dvije vrste duga Ljubljanske banke: jedan je dug hrvatskoj državi u iznosu od 270 milijuna eura, a drugi hrvatskim štedišama od oko 160 milijuna eura. Naime, u zagrebačkoj podružnici te banke hrvatski štediše su 1990. godine imali 857 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Od toga je 545 milijuna maraka tim štedišama isplaćeno iz hrvatskog proračuna, jer su svoju štednju prenijeli uglavnom na Privrednu i Zagrebačku, ali i na neke druge manje banke, što je danas oko 270 milijuna eura. Ostatak od 312 milijuna njemačkih maraka je novac štediša koji su ostali u Ljubljanskoj banci, tzv. neprenesena štednja. Tu se radi o 130 tisuća ljudi koji potražuju oko 160 milijuna eura. Dakako, ti iznosi su glavnica kojoj treba pridodati i kamate za proteklo razdoblje. Slovenija je do sada na sve načine pokušavala pravno „pokriti“ oduzimanje njihovih ušteđevina tvrdeći da je to pitanje sukcesije, procesa raspodjele nasljedstva bivše SFRJ. Međutim, u studenom prošle godine Europski sud za ljudska prava, povodom tužbi troje štediša iz Bosne i Hercegovine, presudio je da je za dug te banke njezinim štedišama izvan Slovenije odgovorna – slovenska država. U presudi također stoji da je Slovenija dužna vratiti novac štedišama podružnice Ljubljanske banke Sarajevo „pod istim uvjetima po kojima je isplatila svoje državljane“. Na kraju se navodi da ta presuda treba biti model i za druge slučajeve neisplaćene štednje Ljubljanske banke. Slovenija je uložila žalbu na tu nepravomoćnu presudu, Sud ju je prihvatio te se sada očekuje rasplet.
Rasplet, barem privremeni, bi se uskoro, točnije, početkom svibnja, mogao dogoditi i pred zagrebačkim Općinskim sudom na kojemu bi opunomoćenici, s jedne strane Zagrebačke i Privredne, a s druge stare i Nove Ljubljanske banke, trebali iznijeti svoja očitovanja o podnescima druge strane nakon čega bi sud mogao donijeti i odluku. Dosadašnji tijek tog spora pokazuje da će borba oko Ljubljanske banke biti prilično žestoka. Slovenija će pokušati izbjeći svoju obvezu vraćanja novca kojeg je, kako neki govore, kamionima iz Zagreba odvozila u Ljubljanu. Hrvatska će, pak, nastojati vratiti taj novac koji je iz svog proračuna isplatila štedišama Ljubljanske banke. Iz ovog slučaja za sada znamo da je pravda spora, a koliko je dostižna, znat ćemo nešto više već početkom svibnja.
