Bez marketinga može se malo; reklama, brendovi i imidž, važni su za uspjeh i opstanak. Rukodovodeći se time, mnogi idu predaleko, ulaze u područje manipulacije potrošačima, prelaze granice opravdanog.
A možda bi trebalo biti više fer, možda prema najmlađima, ne raditi bussines pod svaku cijenu. Utjecati pozitivno na stvaranje prehrambenih navika djece i mladih; poznato je, naime, da djeca upijaju sve što na televiziji vide.
Stručnjaci i kritička javnost smatraju da reklame na današnji način štetno utječu na stav djece o hrani i na njihov odabir hrane. Velika Britanija, Rusija, Francuska, Španjolska i Latvija već su zakonima zabranile reklamiranje energetski bogatih namirnica popularno zvanih junk food. Čak se industrija i neki veliki brandovi slažu da treba zaštititi djecu, pa su i podržale inicijativu da se reklame na TV maknu iz razdoblja u danu kad su djeca najčešće pred televizorima. Podržano je i izbacivanje automat-mašina s čokoladicama i gaziranim pićima iz škola.
Primjećen je pardoks; naime, otkrivena je opet nova špekulacija industrije. U kategoriji junk fooda (grickalice i gazirana pića) sve je više tobožnje „zdrave hrane”. Istraživanjima koja obuhvaćaju razdoblje od tri godine – 2006. u usporedbi s 2003. godinom – otkriveno je da je samo jedan od tri takva nova „zdrava” proizvoda (proizvod koji je na etiketi označen kao „zdrav”), a namijenjen je djeci, stvarno dobar za njihovo zdravlje. Od svih grickalica (100%) koje su kao nove lansirane na tržište, čak njih 31% proizvođači su klasificirali kao „zdravo” ili „zdravije” (u odnosu na ranije verzije proizvoda). Kod gaziranih pića takvih je bilo 29% slučajeva. Eto što marketing čini!
Može se reći da proizvođači hrane i njihove marketinške službe upravljaju tjelesnom težinom i zdravljem populacije. Želi li netko malo više brinuti o sebi i svom zdravlju, misleći da se hrani zdravo, kupujući proizvode s oznakom „zdravo”, ima veliku šansu da naleti na „minu”; pojačano jede nezdravu kao zdravu hranu, radi sebi i svom tijelu opet na štetu. Neki proizvodi su i štetni i nezdravi, iako na njima odavno ili odnedavno piše „zdravo”, „eko”, „light”… Oni se ne smiju klasificirati kao zdravi, oni su samo malo manje štetni od svojih „proizvoda- roditelja”.
A koje su sve posljedice? Puno govori podatak: 3% djece svijeta je pretilo (pretile su osobe čija je težina veća za 25-30% od idelane), a 7% ima prekomjernu tjelesnu težinu. U Americi je pojava djece s problemima u tjelesnoj težini daleko najizraženija: 8% djece je pretilo, a čak 24% ima prekomjernu tjelesnu težinu. No, ni u Europi stanje nije puno bolje: 5% djece je pretilo, a 15% ima prekomjernu tjelesnu težinu.
Razlog zabrinutosti nije samo stanje sadašnjih brojki o pretilosti djece, već i trend: opasne brojke se stalno uvećavaju. Primjer: 1977. godine u Velikoj Britaniji bilo je oko 10% pretile djece, a 2002. oko 27%. To je skoro trostruko povećanje! Kao filozofija i praksa, marketing bi morao postati više ljudski, a manje isključivo poslovno orijentiran. Osim u službi profita vlasnika i dominacije tržištem, marketing bi tako morao biti više posvećen istinskoj dobrobiti ljudi, posebno kad su najmlađi u pitanju. U suprotnom, sječe granu na kojoj i sam sjedi.
dipl. ing. Milna Tudor Kalit, nutricionistica
preneseno: www.manager.hr
