Unatoč uvriježenom mišljenu kako su banke u krizi, koja traje već pet godina, ostvarile velike profite i to nauštrb “malih”, pokazatelji profitabilnosti pokazuju sasvim suprotno – veliki pad od nevjerojatnih 30 posto. Tako je pad dobiti triju najvećih banaka veći od milijardu kuna. Naravno, unatoč tome, bankarski sustav je apsolutno siguran, u okolnostima intenzivnog restrukturiranja ostao je profitabilan te je spreman poduprijeti razvoj gospodarstva, kada se za njega steknu uvjeti. Potvrdio je to i zamjenik guvernera HNB-a Relja Martić na promociji izdanja magazina Banka – Hrvatska bankarska industrija.
“Uspoređujući s drugim financijskim sustavima, hrvatski bankarski sustav je jedan od najstabilnijih i sposoban je podnijeti izrazito nepovoljne gospodarske scenarije. Tako je iz viška jamstvenog kapitala u stanju pokriti puni ispravak vrijednosti svih neprihodujućih kredita. Ipak, treba imati na umu da je u dugom roku financijski sustav ogledalo realnog gospodarstva, obnova gospodarskog rasta je nužan preduvjet očuvanja i povećanja stabilnosti i profitabilnosti bankarskog sustava”.
Zamjenik guvernera HNB-a Martić je poručio i da se rast može osvariti od izvoza, a izvoz od investiranja. Zato je nužno osigurati pretpostavke za investiranje u izvoz. Dodao je i da HNB neće odustati od zahtjeva da od banaka traži veću pokrivenosti loših kredita rezervacijama. “Rezervacije nisu gubitak bankama jer kad se oslobode doprinijet će njihovom jačanju”, kaže. Napomenuo je kako je namjera vodstva središnje banke da Hrvatska, nakon ulaska u EU, što prije uđe i u eurozonu, s obzirom na visoku euroiziranost ekonomije. Poručio je kako je to moguće već za mandata sadašnje Vlade, no da nije siguran hoće li se to i dogoditi.
Ono što građane možda najviše interesira je – ima li u Hrvatskoj dovoljno kredita? Možda se malo neobičnim čini, no krediti su tijekom krize neprekidno rasli. Prvi pad se dogodini nakon četiri godine recesije. U međunarodnim je usporedbama kreditna opskrbljenost hrvatskog gospodarstva visoka, čak i u usporedbi s novim članicama EU-a, ali se s obzirom na kretanje gospodarskog rasta postavlja pitanje o efikasnosti alokacije kredita.
“Opskrbljenost kreditima doprinijela je ublažavanju krize. No, treba imati na umu da su zemlje s gospodarskim rastom zabilježile pad potražnje kredita pa se može zaključiti da krediti nisu nužan preduvjet rasta gospodarstva”, rekao je Hrvoje Dolenc, glavni ekonomist Zagrebačke banke.
Napomenuo je i važnost upotrebe kredita kojih ima sasvim dovoljno, no pitanje je kako se upotrebljavaju, gdje završavaju. “Hrvatska ima sasvim dovoljno kredita, no to nije garancija rasta gospodarstva”.
Ukupni je iznos kredita u Hrvatskoj u 2012. godini pao 2,7 posto, pri tom krediti stanovništvu 1,6 posto, a poduzećima 13 posto. Usprkos značajnom padu stanja izdanih kredita u 2012., u odnosu na kraj 2008. stanje je kredita bilo 13,9 posto više no krajem 2008., dok je u istom razdoblju BDP pao 10,9 posto realno, odnosno 3,8 posto nominalno.
“U narednih godinu dana očekuje se daljnji pad kreditne aktivnosti. Početak 2013. pokazao je ubrzan pad ukupnih kredita. Krediti poduzeća pali su za 10 posto na godišnjoj razini u prva tri mjeseca”, rekao je Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke. Šantić, između ostalog, smatra kako treba očekivati nastavak pada profitabilnosti, smanjenje kamatnog i ne kamatnog prihoda, manej prihode od provizija i naknada, ali i da je rast rezervacija ipak ključna stavka za profitabilnost.
Osvrnuo se i na bankarsko tržište nakon 1. srpnja, kada Hrvatska postaje članicom Europske unije.
“Svi očekuju smanjenje kamata na stambene kredite, no to ne ide samo tako. Konvergencija kamatnih stopa je dugotrajan proces. Bit će potrebna prilagodba. Najznačajniji rast konkurencije ne očekuje se u radu s građanstvom, to će biti zanemarivo, već u radu s velikim, međunarodnim poduzećima. Očekuje se i ubrzanje M&A aktivnosti na domaćem tržištu, a ono što će biti posebno interesantno građanstvu je povećanje osiguranog iznosa štednje na oko 100.000 eura.
Šantić se osvrnuo i na prijedlog Zakona o kreditiranju. ” Treba misliti na ponudu i cijenu stambenog kredita koji se odobravaju se na dug period od 25 – 30 godina. U tom periodu i vrijednost nekretnine se mijenja, a krediti se uzimaju u različitim valutama, vremenskom razdoblju i uvjetima. O tome treba ozbiljno razmisliti, porazgovarati i donijeti odluku. Jer, na primjer, korisnici kredita u francima dizali su kredite u različito vrijeme pod različitim uvjetima i pomoć jednom korisniku može odmoći u otplati kredita drugom korisniku. Osim toga, što to znači za korisnika kredita u eurima ili kunama. Ne može se pomoći jednome korisniku, a drugome ne”.
