Lobiranje na crno
Jer, podsjeća jedan drugi lobist, BLB je isto tako mogao slušati Sanadera koji se je također pojavio u nekoj ulozi lobista uvjeravajući njemačke bankare da će on “ukrotiti” Rohatinskog kako bi BLB bez dodatnih zahtjeva ušao u Hrvatsku. BLB je naime zbog neslavnog izlaska iz Riječke banke zbog krize prije osam godina bio pod dodatnim povećalom središnje banke, a u konačnici je poslušao savjet Mate Granića i prihvatio upute HNB-a. Mnogima se je spornim činio ne samo velik iznos koji je Magra, lobistička tvrtka M. Granića dobila, nego i to što je novac isplaćen preko odvjetničkog ureda u Švicarskoj.
Granić objašnjava da je posao koji je obavio bio najviše vezan za pravna pitanja te je stoga i novac uplaćen preko odvjetničkog ureda. Granić je inače utemeljitelj Hrvatskog društva lobista, osnovanog upravo iz razloga da se taj posao obavlja legalno i trenutačno se zalaže da se donese zakon o lobiranju, kao što je to uređeno u drugim zemljama, uključujući i velik dio onih u regiji. Jer, kaže nam jedan od domaćih lobista, zanimljivi za javnost sigurno bi bili oni koji posao lobiranja rade na crno, a u rodbinskoj su vezi ili dobri prijatelji s vrhom države ili su tamo zaposleni.
A upravo su iz takve vrste lobiranja nastali poznati korupcijski slučajevi. No, reći će neki drugi, nije isključeno da su pravi lobisti povezani s onim “lažnim” te da se posao dogovara i na taj način. Stoga bi donošenje zakona zasigurno takvo što spriječilo, odnosno tako bi se iskorijenilo sivo lobiranje. Iznosi koji se daju lobistima stvar su pak kompanija za koje rade i na takvo što se ne može utjecati. Posao lobista prepoznato je zanimanje vani, a ni nama nije nepoznato kako su devedesetih godina, primjerice, kancelar Kohl, Kinkel, Genscher ili Chirac lobirali pri ulazu svojih tvrtki kod nas, a čije su usluge te kompanije plaćale i više. Mate Granić bio je prvi domaći lobist koji je temelje tog posla stvorio na dobrim poznanstvima kroz svoj prijašnji posao ministra vanjskih poslova.
Važni klijenti
Iskustvo i poznanstvo ključni su za taj posao, kažu nam lobisti. A najčešće se njime bave konzultanti koji svoje znanje moraju nadopuniti jednom vrstom PR-a. No, neki konzultanti, kaže nam jedan od njih, ipak svoje zanimanje ne žele širiti jer, kako kažu, ne mogu svoje znanje koristiti i za “otvaranje” vrata pojedincima prema političarima. Upravo zbog takvog razmišljanja i posao lobista djeluje kod većine kao “prodavanje magle” za koje se naplaćuje preveliki iznos, bez obzira na to što je u inozemstvu priznat i zakonski reguliran. Osim Hypo banke, Granić se posljednjih dana spominjao i kroz primjer uspješnog lobiranja za SN Holdingom koji je nakon niza godina uspio dobiti od države većinski paket dionica Liburnia Riviera hotela, a na temelju odštete u kuponskoj privatizaciji. Granić je lobirao i za Todorićev proboj na makedonsko tržište, a trenutačno radi na nekim projektima za Amerikance. No kao i svi lobisti, ne otkriva sve klijente.
