– Od svega priznajem jedino da ima određenih nesporazuma s dijelom crkvenih velikodostojnika, ali ne mislim da je to naša krivnja.
Pa krenimo onda s Crkvom.
– Nemam što dodati onome što sam rekao neki dan u intervjuu HTV-u. Mi smo jasno najavili što mislimo napraviti i po pitanju medicinski potpomognute oplodnje i po pitanju zdravstvenog odgoja i za to smo dobili povjerenje. Ovo nije svjetonazorsko pitanje, sve što se radi je zbog djece i zbog zdravlja, i o tome više nemam što dodati.
Ministar Željko Jovanović i Agencija imaju vašu punu potporu?
– Nego što.
Vjera i matematika
Postoje i poduzetnici s kojima ste u dobrim odnosima, primjerice s Emilom Tedeschijem, ali Hrvatska udruga poslodavaca generalno je ove godine bila dosta kritična prema vašoj vladi. S tim da neki ministri nisu ostali ni njima dužni.
– I Tedeschi je jedan od Vladinih javnih kritičara. Što se, pak, tiče HUP-a, razlikujem prave poduzetnike od korporativnih namještenika. Mislim da su moji odnosi s vodećim poduzetnicima solidni i konstruktivni. A gospodarstvo, odnosno poduzetništvo ove je godine porezno rasterećeno i to je mjerljiva činjenica.
Poduzetnici u to ne vjeruju, neprestano se žale da ih opstruirate nametanjem novih poreza.
– To nije stvar vjere nego matematike. Građani su ti koji kroz povećani PDV sada plaćaju nešto veću cijenu krize i zahvalan sam im stoga na njihovu strpljenju.
Činjenica je da je Tedeschi u nekoliko navrata bio kritičan prema Vladinim dostignućima, ali s njim ste ipak u dobrim odnosima. Budući je on neki čimbenik u HUP-u, zašto im tamo ne objasni da su za gospodarstvenike državni nameti sada nešto manji nego prije?
– Same brojke su vrlo jasne.
Zašto onda poduzetnici tvrde drukčije? Namjerno manipuliraju javnošću?
– Ne vjerujem da su ljudi zlonamjerni, pogledat će još jednom kako stoje stvari s porezima, pa će shvatiti.
Cilj je jasan, put nije
Jedan od ekonomskih analitičara koji su stalno u medijima, ali ovaj je pametniji, nedavno je izjavio da ćemo tek kad narod izađe na ulice znati da su počele strukturne reforme.
– To je zgodna figura, ali ne i nužno točna.
Ako se narod ne buni, znači da nema nikakvih bitnih promjena.
– Građani se sigurno ne mogu buniti protiv uvođenja reda u gruntovnicu, transparentnijeg sustava strateških ulaganja… A ako se pod strukturnim reformama misli na potpuno ogoljavanje Zakona o radu i prava zaposlenika, onda mogu reći da je već sada taj sustav u Hrvatskoj relativno liberalan i da nema prostora za značajnije promjene. To ne bi bio put u veću konkurentnost Hrvatske. Postoji i ideja da se naša konkurentnost poveća devalvacijom kune, ali to bi nas tek dovelo do katastrofe. Konkurentnost se može jačati samo većom efikasnošću, produktivnošću i inovacijama. Ne možemo pojeftiniti kunu kako bismo lakše izvozili trupce i stolice jer što kad valuta opet poskupi? A stabla smo sva posjekli. To nije pravi put, konkurentnost se ne može povećavati monetarnim trikovima kao prije dvadesetak godina. Tada je država mogla postati konkurentnija ako devalvira liru ili drahmu, ali toga više nema.
Kreditne agencije nemaju dvojbi, za njih je jedino rješenje štednja.
– Neću reći da su one jednodimenzionalne, ali zanima ih samo nekoliko kategorija. Sindikati gledaju drukčije, no kad bi sve to bilo tako jednostavno, onda bi se države, kao što sam rekao, moglo voditi autopilotom. Cilj je jasan, ali put baš i nije. Nije nam sve zadano.
Agencije su očekivale od vas da budete socijalno rigorozniji.
– Nismo to bili jer smo procijenili da bi to bilo štetno za Hrvatsku jer bi drastičnija štednja i odricanja potpuno zaustavili kotač koji ionako ide usporeno. Štednja ne može samoj sebi biti svrha, a, ponavljam deseti put, nema u Hrvatskoj štednje, nego se radi fiskalna konsolidacija. Mi ne štedimo, nego naprosto nemamo novac za dodatna prava zaposlenih u javnim službama.
Ljevičar i liberal
Nadate li se sada većem razumijevanju sindikata?
– Mislim da su oni i dosad jako dobro razumjeli, ali sigurno se neće prestati boriti za prava svojih članova i radnika jer zbog toga postoje.
Što znači biti socijalno osjetljiv u ovim okolnostima? Dakle, ne govorimo o nekoj socijalnoj osjetljivosti iz knjiga.
– To znači jasno reći ljudima što možemo, a što ne i na tome tražiti njihovu potporu.
Otvorena rasprava
IDS. S njima ste baš u grubim odnosima.
– Ne znam, mi smo i dalje u kontaktu, telefonski i viđamo se. Zbog nepromišljenih izjava drugih ljudi mi je žao, ali ne mogu za njih odgovarati. Kao što ne želimo biti ni taoci sukoba u drugim strankama jer to ograničava i SDP i dovodi nas u podređen, ponižavajući položaj. Ali o tome je odlučio SDP Istre.
HNS. Zašto se Radimir Čačić okrenuo protiv Vlade? Je li to kod njega samo PTSP zbog naglog napuštanja Vlade?
– Nisam primijetio da se Čačić okrenuo protiv Vlade, zaista nisam. Ali, da se on nalazi u jednoj teškoj osobnoj situaciji to je činjenica i zato imam za njega razumijevanja.
Ova priopćenja koja on povremeno šalje…
– Bilo je samo jedno i to smo raščistili i nadam se da više toga neće biti.
Jeste li zadovoljni Tomislavom Karamarkom? Mislim, morali biste biti zadovoljni s obzirom na to da on svojom retorikom sužava biračku bazu HDZ-a.
– Neka opozicija komentira vlast. Obrnuto nema smisla.
Posao i skijanje
U javnosti su nerijetko prisutni stavovi da bi premijer dok traje kriza, dok, kako se to kolokvijalno kaže, narod kopa po kontejnerima, trebao živjeti asketski. Dakle, nema skijanja i izlazaka, samo kuća – posao – kuća.
– Tamo gdje sam ja, tamo je i moj posao i to bar 18 sati dnevno. To je odgovor kritičarima, doduše nema ih tako puno. Mislim da su ljudi pametniji od par ekstremista.
Meni je sasvim svejedno kako čovjek provodi svoje slobodno vrijeme, na koje i premijer ima pravo. Naravno, ako je to u skladu s nekim dobrim ukusom i ako pritom ne trošite državni novac.
– Mislim da je većina javnosti ravnodušna i da uopće ne vidi problem. Kao predsjednik Vlade živim jedan sasvim običan život i materijalno i sadržajno. Osim što često putujem i sjedim satima s najvažnijim ljudima u Europi i u svijetu. To je jedina razlika. Nisam se obogatio, niti ću, i nemam nikakvu posebnu imovinu. Uvijek sam se bavio sportom kad god su mi to prilike dopuštale. Znam otići na skijanje, ali to bude prilično stresno i većinu vremena provodim na telefonu ili uz kompjutor. To najčešće nije odmor, samo nastavak stresa. Ali da se razumijemo, ne žalim se, to je bio moj izbor…
