Ugledni ekonomist prof. dr. sc. Mladen Vedriš i predstojnik Katedre za ekonomske znanosti Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu svakako je jedan od najvrsnijih gospodarskih eksperata u državi. Iako djeluje ozbiljno, sam će reći kako voli Rolling Stonese, a bavi se i nordijskim hodanjem i fitnessom. Omiljena mu je izreka “Carpe diem”, a također i redovno prati sve što se zbiva u Hrvatskoj i svijetu; svaki dan navečer i za vikend, naime, čita sve što stigne- od nacionalnih dnevnih novina i ekonomskih časopisa do Financial Timesa, Economista, European Voice-a, Harvard Business Review, Foreign Affairs, Monde Diplomatique…
Krenimo od najaktualnijeg; što Hrvatska dobiva dobro ulaskom u EU, ali, suočavamo li se i sa nekim lošim stranama?
Dobiva priliku i šansu, financijska sredstva i ekspertizu da se natječe i za svoje znatno bolje mjesto od ovog dosadašnjeg. Loše strane su da se o tome razmišlja tek sada. Istovremeno, podsjetimo se da takav događaj kao besplatan ručak, jednostavno ne postoji. Kako da plusevi nadmaše troškove, kako da se zabije više golova nego što ih se primi, pitanja su s kojima se suočavamo već od idućeg tjedna.
Vjerujete li da je projekt EU u svojoj biti zapravo dobro zamišljen, ali se u praksi i nije pokazao takvim?
Što je u srazu s Dalekim Istokom i Sjevernom Amerikom Europi, osim ujedinjenja, bila i ostala alternativa. No, u praksi taj projekt, kao i svaki ploveći konvoj trpi od različitih putnih brzina, pojedinih svojih država.
Je li Hrvatska uopće spremna za ovaj ulazak? Godinama o tome raspravljamo i jedna je od ključnih odrednica svake Vlade, no, već smo uočili nekoliko krupnih manjkavosti, za koje nismo pripremljeni?
Što vrijeme odmiče, već gotovo dva desetljeća, to se povećava razlika u razvijenosti između EU zajednice i EU unije i nas. Znači, daljnje odlaganje očito nam se nije pokazalo kao saveznik.
Veliki broj građana čak i ne zna što nas čeka od 1. srpnja; neki vjeruju kako će nam odmah „nahrupiti“ europski novac iz fondova, drugi su uplašeni da ćemo potonuti još dublje, jer kao mala država teško smo konkurentni u takvom društvu?
Pravo je pitanje što su političke elite i izvršne vlasti svih mandata učinile da bi EU u ukupnosti približile građanima. To je bila zadaća i odgovornost svih stupnjeva obrazovnog sustava te poglavito javnih medija, koji se financiraju sredstvima poreznih obveznika. Što se pak tiče našeg stupnja konkurentnosti, on je kontinuirano u padu, promatrano EU i globalno. I to je istinski i suštinski razlog za zabrinutost, jer se tako unutar nacionalnih granica stvara manje nove vrijednosti iz koje se jedino mogu na održiv način financirati sve osobne, zajedničke i državne potrebe jedne države i nacije.
Vratimo se na „domaći“ teren. Vrstan ste ekonomski ekspert- kako vlada ova Vlada?
Po inerciji, zadnjeg desetljeća i duže, ne mijenjajući pogrešnu poziciju da je EU cilj razvoja države, a ne bitan instrument i podloga na koji se oslanja nacionalni koncept ekonomskog rasta. Naravno, baziran na nacionalnoj strategiji: što hoćemo i kako ćemo to ostvariti. No, to je već znatno teže, odgovornije i zahtjevnije pa je lakše govoriti o pristajanju u luku zvanu Europska unija, a ne karakteru i svrsi plovidbe.
Koji su joj potezi bili dobri, a gdje griješi?
Proaktivan koncept pokušavaju ostvariti Ministarstvo regionalnog razvoja te Ministarstvo gospodarstva, svjesni i svojih odgovornosti i postojećih deficita. Loše je što Vlada kao cjelina ne nudi program sveobuhvatnih i bitnih promjena u društvu, jasnog sadržaja, vremenskog okvira i odgovornih aktera te razloga zašto ih je neophodno učiniti. I isto tako, što će se desiti ako se te promjene ne dogode.
Jesu li građani s pravom tako silno nezadovoljni, ili su naša očekivanja od ove Vlade bila prevelika?
Obzirom da smo uz Grčku i Portugal te povremeno Španjolsku na dnu ljestvice EU država, po gospodarskom oporavku za sve godine krize, nezadovoljstvo građana je razumljivo. Gdje je izlaz, dominantno je pitanje ukupne društvene scene.
Može li se Vlada stalno „izvlačiti“ na HDZ-ovo nasljeđe i „kosture iz ormara“?
Ne može, ako istovremeno ne kaže i pokaže da čini kako bi to naslijeđe uspješno promijenila.
Da ste kojim slučajem premijer, što biste prvo učinili, koje poteze povukli?
Neophodno je aktivirati pozitivnu energiju onih koji znaju, mogu i žele raditi, investirati i stvarati. No, zato je neophodno okupiti što širi partnerski savez takvih adresa.
A kao ministar financija- od čega biste krenuli?
Neophodno bi bilo upitati što država može učiniti za one koji su i u ovakvim okolnostima opstali da ih svojim mjerama potakne. Drugim riječima, pronaći mjere i instrumente koji pomažu onima koji rade, proizvode, zapošljavaju, izvoze,… koji pokazuju da je u EU i svijetu moguće i opstati i zaraditi.
Sve su češća razmišljanja kako bi Hvatska, barem dok se ne izvuče iz recesijskog gliba, trebala formirati tzv. Vladu stručnjaka, koji ne bi imali veze s politikom, obzirom da je evidentno da nas politika ne uspijeva povući sa dna. No, postoji li uopće takva mogućnost, obzirom da i naši ekonomisti zastupaju različite stavove o izlasku iz krize?
Nije to jednostavno učiniti. Parlament i demokratske procedure su nezamjenjivi. Ali, nije niti nemoguće, istovremeno poštujući i institucije i demokraciju, jer sama politika i političari bez kompetencije su sterilni i neefikasni. Znanje i ekspertiza, pak, ne mogu djelovati bez svjesne i kontinuirane političke potpore. Gdje je pak linija spajanja tih dvaju ključnih čimbenika – vidjet ćemo.
Vjerujete li u mogućnost prijevremenih izbora?
Ako se ne otpočne oporavak i izlazak iz trajne ekonomske i socijalne krize – pritisak za održavanje novih izbora će rasti i time drastično smanjivati prostor djelovanja aktualne strukture vlasti.
Imate li političkih ambicija?
Pravo je pitanje što možete osobno učiniti da ova naša država i društvo, od jedne od vodećih tranzicijskih država, i to ne tako davno pa do ove današnje pozicije, opet postane ponos i sreća svojih stanovnika i građana. Svih onih koji su u ogromnoj većini željeli samostalnu Hrvatsku i za nju se ovako,ili onako u Domovinskom ratu borili.
