Nabavom nazivamo nabavljanje materijala, roba ili usluga koje tvrtki najbolje odgovaraju po omjerima cijene i kvalitete. Profitabilna je nabava pravodobna – Japanci su sada već davnih 80-ih pokazali svijetu svoju dominaciju JIT sustavom – pravovremenom nabavom materijala u Toyotinim tvornicama, koje su skladištenje potpuno izbacile iz troškova proizvoda. Kao i prekomjerna zaliha, manjak potrebnih proizvoda jednak je problem.
Ravnoteža cijene i kvalitete
Također, cijena proizvoda koji nabavljamo obično je direktno vezana uz njegovu kvalitetu, po staroj „kineskoj” – koliko para, toliko muzike. Bitno je osigurati kvalitetu proizvoda ili materijala, ali u tome se ne treba pretjerati – kvaliteta ne treba premašivati potrebe kompanije.
To pogotovo vrijedi za robe ili usluge nedovoljne kvalitete – reklamacije, nezadovoljstvo kupaca, troškovi popravaka i zamjena te loš imidž koji takvim poslovanjem stječete skuplji su od najskupljeg proizvoda na tržištu.
Troškovi koji direktno ovise o nabavi tvrtke troškovi su transporta i ostalih povezanih radnji (utovar, istovar), troškovi osiguranja, troškovi primanja robe (provjera količine i kvalitete).
Pregovaračka pozicija za što bolju cijenu
Posebnu stavku predstavlja vrijednost nabavljenih resursa. Tom se stavkom može manipulirati ako maksimalno ojačate svoju pregovaračku poziciju.
Idealan je scenarij dovoljan broj izvora kako bi se osigurala konkurencija. Ipak, izvora ne smije biti previše jer time svakome postajete premali kupac da bi se ozbiljnije trudili oko vas.
Porterov poučak
Prema svjetskom magu teorije menadžmenta Michaelu Porteru, kompanije na nabavu moraju gledati strateški. „Unapređivanje pregovaračke prednosti politikom nabave” Porteru znači odabir najkompetitivnijih dobavljača te traženje različitih rješenja od novih dobavljača.
To je posebno bitna komponenta jer kompanija ne ostaje začahurena u istom tehnologijama i cijenama nego stalno osluškuje nova kretanja na tržištu.
