Glasovima vladajuće koalicije kršćanskih demokrata i liberala su prihvaćene nove odredbe za dobivanje Blue Card, privremena dozvola boravišta i rada u Njemačkoj. Prije svega, spuštena je granica godišnjeg dohotka kojeg neko njemačko poduzeće nudi takvom stranom stručnjaku. Prije je to bilo 66 tisuća eura, ali je sad dovoljno da takav stranac – osim diplome, predoči radni ugovor po kojem će zarađivati više od 44.800 eura. U zanimanjima gdje postoji osobit nedostatak stručnjaka, na primjer među inženjerima, granica je postavljena već kod 34.900 eura godišnje.
Ovom promjenom je donekle uklonjena i najveća besmislica dosadašnjih njemačkih propisa: s jedne strane se Njemačka trudila iz čitavog svijeta privući stručnjake za svoje gospodarstvo, a s druge je one, koji su već bili u Njemačkoj na studiju i samim time već i dobro govorili njemački – nakon diplome tjerala van! Izmjenom propisa će se stranim studentima omogućiti da već tijekom studija počnu tražiti posao u svojoj struci i ostavljeno im je više vremena, 18 umjesto 12 mjeseci da nađu posao kojim bi mogli ostati u Njemačkoj.
Kakofonija prigovora
Iako prva inicijativa privlačenja stranih stručnjaka u Njemačku potječe još od socijaldemokratskog kancelara Schödera, socijaldemokrati su u ovoj raspravi postavili pitanje godišnjeg prihoda kao kriterija za dozvolu boravka, jer u nekim područjima i 44.800 eura godišnje otvara mogućnost “uvoza” povoljnih stranih stručnjaka. Protiv ovog prijedloga je bila i stranka Zelenih, ali iz drugog razloga: iako ideja o Blue Card potječe iz smjernice Europske unije iz 2009., i ovaj njemački propis postavlja čitav niz zamki i birokratskih ograničenja za strane stručnjake, umjesto da se takvim osobama poruči; “da, rado, samo dođite!”, smatra političarka Kerstin Andreae.
Ovaj zaključak Bundestaga o Plavoj karti za strane stručnjake treba još prihvatiti i Gornji dom njemačkog parlamenta, mada se i ovom prigodom u njemačkoj javnosti opet rasplamsala načelna polemika, da li je Njemačka zemlja useljenika – i može li si uopće priuštiti postavljati granice stranim stručnjacima koji žele ovdje raditi. S jedne strane se redovito čuju prigovori kako bi, umjesto da otvara vrata stranim stručnjacima, Njemačka trebala više pažnje (i novca) posvetiti školovanju i obrazovnim institucijama u ovoj zemlji u kojima već tradicionalno vlada besparica.
“Nismo u prilici uopće postavljati uvjete!”
S druge strane, čak i iz vrha njemačkog gospodarstva se upozorava političare kako je već krajnji rok da si Nijemci prestanu umišljati kako stručnjaci iz čitavog svijeta stoje u repu pred vratima Njemačke u nadi da će jednog dana smjeti doći i raditi u ovoj zemlji. Vrhunski stručnjaci su traženi u svim razvijenim zemljama gdje se ne postavljaju razna ograničenja i uvjeti a nestašica stručnjaka u nekim područjima već ozbiljno ugrožava gospodarski rast.
Realnost u njemačkim tvrtkama je prema dosadašnjim iskustvima, izgleda drugačije: čak i ako se pronašao netko koga bi se isplatilo plaćati 66 tisuća eura godišnje, on u pravilu nije ostajao dugo u ovoj zemlji. Jer kada je već napustio svoju domovinu, onda mu nije bilo teško prihvatiti niti bolju ponudu, u pravilu iz Sjedinjenih Američkih Država.
Ali Njemačka ustraje kod ograničenja i pravila: tako i po ovom propisu dozvola boravka i rada stranim stručnjacima vrijedi samo tri godine. Ako ta osoba i nakon tog roka može pokazati da je zaposlena i da ima vrhunska primanja, tek onda joj se može dati trajna dozvola boravka. Iznimno, takva dozvola se može dati i nakon dvije godine, ako strani stručnjak dokaže svoje poznavanje njemačkog jezika.