Po principu grudve koja prelazi u lavinu, na izjave i spekulacije su se nadovezali mediji iz regije maštajući o novom čekanju na Srbiju, vječna isprika za nerad i za izbjegavanje reformi ma koliko to koštalo.
Postaje tragikomično
Predsjednik Bundestaga ponovio je samo ono što je ustvrdio nalaz Europske komsiije: Hrvatska još nijen spremna za članstvo. To znade i Hrvatska. Znade i koliko će posla uložiti do pune spremnosti. Završetak procesa pristupanja svima, osim našim sjevenrim susjedima, nije politički nego tehnički posao.
Za pripreme je Hrvatskoj preostalo osam mjeseci i u tom roku mora uskladiti preostale neusklađene zakone i donijeti neke nove, prevesti i revidirati zajedničku pravnu stečevinu do posljednje stranice , do 144 tisuće a iznad obrađenih 114 tisuća. Potom rasplesti čvor privatizacije brodogradilišta. K tome, čitav sustav isplata poljoprivrednicima valja sjesti na svoja mjesta a država postići razinu poduzetnosti koja će joj omogućiti ozbiljnije, zamjetnije korištenje fondova po europskim pravilima.( Uz ovaj se dio ne čuju bučni slavonski populisti koji su nadigli prašinu radi statističke parcelacije Hrvatske ali šute kao ribe kada se treba govoriti o konkrentim razvojnim projektima za njihovu regiju…) Svega spomenutoga još nema. Nema ni stanja kada bi analitičari EK mogli ustvrditi da funkcionirajuća tržišna ekonomija, što Hrvatska jeste, također može preživjeti bez potresa i šteta na unutarnjem tržištu EU. Što naravno i nažalost nije slučaj.
Tablice monitoringa “pamte” sve nezavršene poslove
EK u izvještaju govori da je potrebna „snažna, energična provedba hitno potrebnih strukturnih reformi“ što bi hrvatskom gospodarstvu omogućilo „nositi se s kompetitivnim pritiscima i tržišnim silnicama unutar Zajednice“. Rok: odmah. Još jedan bitan element nalaza kojega su eksperti nekako preskočili. Nijemci su ga pročitali.
Garantirano.
Granični prijelazi na budućim vanjskim granicama Europe dadu se sagraditi i opremiti kompjutorskim sustavom i ljudi naučiti da ga efikasno koriste, država će zaposliti dodatnu pograničnu policiju, trajekt će zaploviti zaobilazeći Neum, može se čak i cestovni koridor sagraditi ali: ekonomija još nije dovoljno snažna za glatko poslovanje na prostoru pola milijarde potrošača.
Jednu stvar se zaboravlja u ovim diskusijama: osim izvještaja o monitoringu postoji važniji dokument interne naravi a to su tzv. tablice monitoringa. U njima je, kućicu po kućicu, zapisan svaki nezavršeni posao, bilo da je riječ o regulatornom okviru SIS-a i punoj operacionalizaciji SIReNE, skladištenju goriva, usklađivanju nacionalnih ciljeva sa ciljevima EU u području promocije obnovljivih izvora energije i energetske efikasnosti ( egzotika na arhitektonskim studijima ) , punom uključivanju u IT carinski sustav EU ( bez čeka nema ni EU) , kompletiranju satelitskog sustava za ribarice, potom o administrativnim kapacitetima za „razvijanje visokokvalitetnih i zrelih“ projekata za regionalne razvojne fondove, punoj provedbi acquisa u području ekologije, naročito kvalitete zrake, industrijskog zagađenja…
Dakle, niti je Njemačka okrenula ploču i promijenila politiku, niti je zaoštrila kriterije.
Ovo su činjenice. Pišu, crno na bijelome, u Komisijinim dokumentima. Neobavljenih je kućica daleko više nego li onih deset nabrojenih glavnih zadataka – ali, proces pristupanja jeste mozaik sazdan od bezbroj kockica od kojih svaka treba leći na svoje mjesto.
*************
Lada STIPIĆ – Niseteo novinarka je i stalna dopisnica Privrednog vjesnika, živi i radi u Bruxellesu. Stručnjakinja je za područja europski poslovi s naglaskom na gospodarstvo, monetarnu uniju, unutarnje tržite EU i integracije u EU… čime se svakodnevno bavi dva desetljeća. Rad u Bruxellesu opisuje kao “Šedski stol” gdje svi imaju pristup informacijama, vještina je detektirati, izabrati i obraditi pravu. Dobitnica je nagrade “Robert Schuman” za kolumnu “Bruxelles a la carte” u Eukonomistu.
