Izbor organizacijsko-pravnog oblika poduzeća, a u poreznom smislu poduzeće obuhvaća djelatnost poduzetnika, jedna je od osnovnih tehnika planiranja poreza. Tako se nastoji legalno smanjiti porezno opterećenje budućeg poduzetničkog pothvata te ostvariti određene porezne uštede, odnosno porezne kredite. Zato ističemo povoljne i nepovoljne porezne učinke koji proizlaze iz izbora društva s ograničenom odgovornošću ili obrta kao osnovnih organizacijsko-pravnih oblika poduzeća u Hrvatskoj.
Koja je inačica povoljnija?
U Hrvatskoj trgovačka su društva (d.o.o. je samo jedan oblik trgovačkih društava) prema Zakonu o porezu na dobit obveznici poreza na dobit i vode dvojno knjigovodstvo sukladno Zakonu o računovodstvu, a obrtnici su prema Zakonu o porezu na dohodak obveznici poreza na dohodak i vode tzv. jednostavno knjigovodstvo.
Dakle, izborom između osnivanja d.o.o.-a ili obrta poduzetnik ujedno bira i oblik neposrednog poreza. Nadalje, porezni teret po osnovi dohotka (shvaćen u najširem smislu) u krajnjoj instanciji uvijek snosi investitor – fizička osoba, bila ona obrtnik ili osnivač d.o.o.-a (neovisno o tome što je nominalno porezni obveznik poreza na dobit d.o.o.).
Dobit (razlika prihoda i rashoda) d.o.o.-a utvrđuje se na temelju nastanka poslovnog događaja (koji obuhvaća ekonomski tijek svih poslovnih promjena, neovisno o tome je li došlo do novčanog priljeva ili odljeva), a dohodak (razlika primitaka i izdataka) obrtnika utvrđuje se putem „načela blagajne“, tj. na novčanoj osnovi.
Različito utvrđivanje (priznavanje) poreznih osnovica za iste poslovne promjene (ekonomske transakcije) u poreznim razdobljima može u vrijednosnom smislu biti značajno, pa onda može doći i do različitog poreznog opterećenja.
Osim različitog utjecaja koji iste poslovne promjene imaju na visinu utvrđene dobiti i dohotka, ključni utjecaj na visinu poreznog opterećenja imaju i različite porezne stope koje se primjenjuju na utvrđene porezne osnovice.
Kod poreza na dobit nominalna je porezna stopa od 20 posto na poreznu osnovicu (računovodstvena dobit uvećana i umanjena prema odredbama Zakona o porezu na dobit). Od 1. siječnja 2005. godine isplaćena neto-dobit članovima d.o.o.-a (fizičkim osobama) ostvarena za 2005. godinu i poslije (nakon oporezivanja dobiti sa stopom od 20 posto) više se ne smatra dohotkom pa se i ne oporezuje. Do kraja 2004. godine isplaćena neto-dobit dooporezivala se porezom na dohodak od kapitala (po stopi od 15 posto i mogućim prirezom).
Primjerice, ako je neto-dobit isplaćena fizičkoj osobi – članu društva koji ima prebivalište u Zagrebu (prirez od 18 posto) – tada je ukupno porezno opterećenje iznosilo 34,16 posto od ukupne bruto-dobiti (20-postotni porez na dobit, 15-postotni porez na dohodak na isplaćenu dobit i 18-postotni prirez porezu na dohodak).
U oporezivanju poreza na dohodak od samostalne djelatnosti (obrta) primjenjuju se progresivne porezne stope od 15, 25, 35 i 45 posto, ovisno o visini godišnje porezne osnovice (to je dohodak kao razlika između primitaka i izdataka koji se umanjuje za poticaje, preneseni gubitak i osobni odbitak), koja se utvrđuje rješenjem porezne uprave koje se donosi na temelju obvezno podnesene godišnje porezne prijave obrtnika.
Stope poreza na dohodak i porezne osnovice
Porezno opterećenje dohotka ovisi o visini porezne osnovice (zbog progresivnih stopa), dočim je porezno opterećenje dobiti uvijek proporcionalno visini porezne osnovice.
Možemo zaključiti da se iznad 100.000 kn porezne osnovice s aspekta porezne stope više isplati osnovati d.o.o. nego obrt – ali samo ako drugi bitni čimbenici (npr. odgovornost prema trećima osobnom imovinom ili imovinom d.o.o.-a, učinci PDV-a, raspolaganje gotovim novcem, mjerenje porezne osnovice, troškovi osnivanja, knjigovodstveni troškovi, kreditni bonitet i sl.) ne bi prevagnuli kod izbora oporezivanja. U praksi upravo ti drugi čimbenici (koji često nisu ni financijski mjerljivi) prevladaju kod donošenja odluke o osnivanju d.o.o.-a ili obrta iako to često nije opravdano.
Prema Zakonu o porezu na dobit, ako obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti (npr. obrtnik) ostvari u prethodnom razdoblju dohodak veći od 400.000 kn, onda po sili zakona postaje obveznik poreza na dobit, što ne znači da u prvoj godini obavljanja djelatnosti poduzetnik (koji planira ostvariti dohodak veći od 400.000 kn) mora osnovati d.o.o. nego može biti obrtnik.
Osnivanjem d.o.o.-a poduzetnik može besporezno isplaćivati predujam dobiti (vodeći računa o tome da isplaćeni predujmovi ne budu veći od ostvarene neto-dobiti), čime se u dobroj mjeri eliminira temeljni razlog zbog čega su se dosad poduzetnici češće opredjeljivali za obrt i oporezivanje porezom na dohodak, jer tada mogu tijekom poslovne godine slobodno i besporezno raspolagati gotovim novcem odnosno dohotkom.
