Na svaku kunu isplaćenih državnih poticajnih sredstava (DPS) za stambenu štednju u proračun se vrate dvije kune pa bi potpuno ukidanje poticaja imalo višestruke negativne učinke kako na cijeli sustav stambene štednje tako i na proračun, rečeno je na današnjem okruglom stolu “15 godina stambene štednje u Hrvatskoj” u organizaciji magazina Banka i Hrvatske udruge banaka.
Zaključak je to do kojeg je došao i Institut za javne financije (IJF), koji je za potrebe Ministarstva financija izradio analizu sustava poticanja stambene štednje, a čiji su rezultati predstavljeni na okruglom stolu.
Analiza pokazuje da 200 milijuna kuna isplaćenih neto DPS-a ima fiskalni učinak od gotovo 400 milijuna kuna, kroz izravne učinke (409 zaposlenih i 5.669 privremenih suradnika u pet štedionica te proračunski prihodi od štedionica), neizravne učinke (zaposleni i prihodi od drugih sudionika u lancu, npr. graditelja), ali i procijenjene inducirane učinke (potrošnja dijela dohotka građana u štedionicama ili za ulaganje u nekretnine, kupnju opreme i dr).
U IJF-u su zaključili i da bi ukidanje DPS-a dovelo u pitanje sustav stambene štednje jer su poticaji među glavnim motivima za tu štednju, koja se pokazala i kao stabilnija, jeftinija te niže rizična od klasičnog bankarskog stambenog kreditiranja. Krajem 2012. prosječna kamata na stambene kredite banaka iznosila je naime 5,6 posto i bila je promjenjiva, a na kredite stambenih štedionica je bila 5,3 posto i fiksna za svo vrijeme otplate kredita.
Stoga u IJF-u drže da je sustav državno poticanje stambene štednje u postojećem obliku efikasan i koristan za sve dionike – državi jer dobiva više nego što uplaćuje, klijentima zbog fiksne kamate, a štedionicama omogućava stabilnost i profitabilnost.
U korist stambene štednje, kaže Velimir Šonje iz tvrtke Arhivanalitika, govori i podatak da se udio loših kredita u stambenim štedionicama svo vrijeme kreće oko 1 posto, neovisno o krizi, dok je u bankama narastao na 6,2 posto u 2012. godini.
Šonje smatra i da bi DPS ne samo trebalo zadržati, već i povećati kada se za to stvore uvjeti. Tome dodaje da je taj sustav bio jedini koji je mogao kompenzirati učinke negativnih događanja na tržištu stambenih kredita da se DPS povećavao, a ne smanjivao, i to posebno 2005. godine, kada je smanjen s 1.250 na 750 kuna, a što je kolidiralo s ‘boomom’ stambenih kredita u švicarskim francima.
Poticaj je ove godine dodatno smanjen, na 500 kuna, ali na pitanje da li će se taj iznos i dalje smanjivati ili posve ukinuti na današnjem se okruglom stolu nije mogao dobiti odgovor, jer su se najavljeni predstavnici Ministarstva financija ispričali obvezama u Saboru.
No predsjednica Uprave Prve stambene štedionice Katarina Šobat je istaknula da ta neizvjesnost oko budućnosti DPS-a obeshrabruje potencijalne stambene štediše, a postojeći trenutno nemaju sigurnost oko budućnosti njihovog novca, zbog čega se i zaposleni u štedionicama brinu za svoja radna mjesta.
Inače, u 15 godina prisutnosti stambene štednje u Hrvatskoj na taj se oblik štednje odlučilo 750 tisuća građana, koji često imaju i više ugovora o štednji, a kojih je ukupno u svih pet štedionica više 1,7 milijuna. Njihovi dugoročni depoziti iznose više od 6,3 milijarde kuna, dok su štedionice do sada odobrile 5,6 milijardi kuna stambenih kredita.
