Ako i ne pratite politička trvenja metropole i(li) nemate klince vrtićke dobi, vjerojatno su vam prepucavanja iz Skupštine došla do ušiju.
Bandić Vs. Skupština
Skraćeno: gradonačelnik želi vrtićke cijene poštelati prema primanjima roditelja. Tako će neki roditelji za svoje mališane plaćati i do 2.000 kuna. Novi model sadrži i socijalni element – najugroženiji vrtić neće plaćati. „Socijalna osjetljivost i ravnomjerno raspoređivanje tereta krize“ rezimirao je svoju viziju gradonačelnik.
Skupštinari kojima nad glavom visi uteg „onih koji su prihvatili Bandićev proračun da bi zadržali fotelje“ odlučili su pokazati zube – smatraju kako građani ionako plaćaju najviši prirez u državi, preskup parking i kvadrat stana. Jedino je pravedno da vrtići budu jednaki za sve – znači 400 kuna.
„Bitka za vrtiće“ postaje viralna – uključite se zabavno je!
Na ovom bojištu topovi pucaju danonoćno a suprotstavljene strane stoje ukopane u svojim uvjerenjima. Detonacije odjekuju u Jutarnjem, na Dnevniku, u kolumnama, među građanima na terasama. No naši političari usvajaju nove trendove i po uzoru na kineske hakere bitku prebacuju u viralni svijet – Bettleground Facebook, Starship Twitter.
Na društvenim mrežama pratim statuse naših političara. Više me ta prepiska zanima profesionalno nego sadržajno i obično se suzdržavam od komentara. Komunikacija prema mladim glasačima u neformalnom obliku koje društvene mreže nude značajna je – političari svoje stavove mogu iznijeti „prirodnije i spontanije“ a komentari ispod njih ostavljaju dojam da se mišljenje građana čuje.
I dok „starija garda“ angažira cure i dečke iz odnosa s javnošću koji im profile drže živima, tehnologiji naklonjeni političari svoja uvjerenja iznose sami. Prilično sam siguran da u ovu drugu skupinu spada podpredsjednica Skupštine grada Zagreba Tatjana Holjevac. U odsustvu predsjednika koji je na bolovanju, Holjevac stoji na čelu Skupštine. Holjevac svoj fb profil dobro koristi i čini mi se da bi netko tko je zainteresiran za događanja u gradu trebao razmisliti o dodavanjima ovakvih političara za prijatelje. Čisto da se ne ograniči na novinske članke ili isječke u dnevnim pregledima na Dnevniku. I na kraju krajeva da kada izbori (parlamentarni ili lokalni svejedno) dođu ne bude komentara tipa “jooj ja fakat ne znam za koga bih glasao”.
Bandićev lajk
Na jedan od njenih statusa nešto sam napisao, pokajao sam se što sam stisnuo enter gotovo odmah. Nije da ne volim gospođu Holjevac ali uplesti se u „razmjenu mišljenja“ na društvenim mrežama (isto vrijedi i za komentare ispod članaka na portalima) nije najpametnija stvar na svijetu. Velika većina toga završi na „ustašama i partizanima“. Ili političarima „koji su svi isti“. Stara priča.
Ipak, iznenađenje – gotovo istog trenutka na moj komentar reagirao je sam gradonačelnik. Unutar nekoliko sekundi stigao je „like“ Milana Bandića na moj komentar. Uključila se i Holjevac – pojasnila je svoj stav, tražila mišljenje. Uključila se hrpa roditelja, vrtići su izgleda veliki problem. Isključio sam fb i zamislio dva scenarija na ovom političkom ratištu čijeg intenziteta do tog trenutka nisam bio niti svjestan.
Prvo Bandić: u jednoj ruci držeći miš, drugom na vrhu nosa namješta naočale. Fiksiran je na profil T.H. Stišće F5 i čeka, čeka… Napokon, poput munje – BAAM – lajk na njenom profilu. Bandić gasi kompjutor, smješka se i pocupkuje. Dan je počeo dobro. U blokić bilježi 1:0 i trči u nove radne pobjede.
„Nešto izglednija“ opcija – dvojica klinaca od nekih dvadesetak godina sjede u marketinškoj agenciji koja je klijent Političaru1 i Političaru2. Prvi klinac stavi status na fb. Političar1 je se probudio. Drugi ga pogleda, nasmije se i stavi srce – Političar1 „is in a relationship with“ Političar2.
And it’s complicated.
