Otvoreno pismo prenosimo u cijelosti:
”Poštovani predsjedniče Vlade RH, poštovani potpredsjednici, poštovane ministrice i ministri, za dobrobit i bolju budućnost svih građana Republike Hrvatske dužni smo reagirati na otvoreno pismo HUB-a koje je u ponedjeljak upućeno državnim institucijama povodom prijedloga izmjena i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju. Radi se o neargumentiranom otvorenom pismu utemeljenom samo i isključivo na vlastitom interesu. U nastavku ćemo demantirati svaku od izjava HUB-a, koja se tiče problema nezakonitih ugovorenih promjenjivih kamatnih stopa.
HUB navodi da je zaštita potrošača u nadležnosti Ministarstva gospodarstva, no neosporna je činjenica da Zakon o potrošačkom kreditiranju spada prije svega u nadležnost Ministarstva financija, budući da se radi o zakonu kojim se propisuju pravila koja moraju vrijediti između korisnika kredita i vjerovnika, a to nikako nije sfera Ministarstva gospodarstva, nego je to sfera financijskih pravila i odnosa uz pridržavanje temeljnih pravila iz građansko-obveznih pravnih pravila.
HUB navodi da se odnosi trebaju riješiti sporazumom, međutim, ako netko već 10 godina nezakonito ugovara promjenjivu kamatnu stopu, nemoguće je s takvim pravnim subjektom sporazumno uspostaviti nove odnose, ili – bilo bi moguće, kada bi takav pravni subjekt priznao kršenje pravila iz Zakona o obveznim odnosima. HUB nikada i niti na jednome mjestu nije priznao da su njegove članice u ugovorima o kreditu s ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama prekršile odredbe članka 272. ugovarajući u gotovo svim ugovorima ugovornu činidbu koja je neodrediva – jer je ugovoreno u svim tim ugovorima da se kamata mijenja jednostranom odlukom banke, a kada se ugovori takva činidba, ona predstavlja djelomičnu ništetnost u takvome ugovoru.
HUB spominje pravnu nesigurnost do koje može doći ako se ZPK izmijeni u skladu s prijedlogom Ministarstva financija. Pravnu nesigurnost proizvele su upravo članice HUB-a ugovarajući neodredive ugovorne činidbe u obliku promjenjive kamatne stope koja se mijenja jednostranom administrativnom odlukom banke. Zakon o potrošačkom kreditiranju koji je na snazi od 1.1.2010. vrijedi samo za ugovore koji se sklope poslije toga dana, dok za postojeće ugovore prije toga datuma vrijede samo odredbe o mogućnosti otplate kredita bez naknade, ako vjerovnik poveća kamatu. S druge strane, opet se zanemaruje činjenica da odredivost kamate mora biti osigurana na temelju Zakona o obveznim odnosima, članka 272., još otprije, a Zakonom o potrošačkom kreditiranju samo je ta obveza dodatno propisana upravo zbog činjenice da su se banke prije toga pretvarale da takva odredba uopće ne postoji.
Nije točno da su odredbe u ZPK-u strože nego u EU, kada se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer se takav način ugovaranja kamatne stope u EU primjenjuje još i prije nego je nastala neovisna Republika Hrvatska, a bit ćemo toliko slobodni i reći da su to pravila koja postoje već preko 2.000 godina, budući da je pravilo o odredivosti ugovorne činidbe – pravilo rimskoga prava.
Citiramo HUB: „promjenjive kamatne stope već su vrlo strogo (u usporedbi s EU) definirane posljednjim izmjenama ZPK – osim definicije parametara, potrebno je “kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope”, te razdoblja korekcije stopa, jasno je rečeno da “Parametri iz stavka 1. ovoga članka mogu biti referentna kamatna stopa (npr. EURIBOR, LIBOR), indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik Republike Hrvatske i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane. ”
Sve to vrijedi na temelju ZPK-a samo za ugovore koji su sklopljeni nakon 1.1.2010., a na temelju Zakona o obveznim odnosima vrijedi to još otprije, ali banke to pravilo ne primjenjuju, kao što smo već napomenuli. Prijedlog izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju predstavlja samo usklađivanje toga zakona s odredbama Zakona o obveznim odnosima. Budući da su banke ugovorile nezakonit način promjene kamatnih stopa, i budući da se radi o desecima tisuća takvih ugovora, u javnome je interesu da izvršna i zakonodavna vlast odrede pravila ponašanja u ugovorima koji su sklopljeni na nezakonit način, a još uvijek su aktivni – za ubuduće, do kraja otplate. Više nije moguće takve odnose ugovoriti na ravnopravan način, stoga je vlast dužna utvrditi pravične kriterije za nastavak određivanja kamata u takvim ugovorima. Nažalost, HNB je učinio najveći propust u svemu tome, jer HNB je bio dužan inspekcijskim nadzorom utvrditi da banke masovno krše odredbe članka 272. Zakona o obveznim odnosima te je HNB bio dužan zabraniti takvo ponašanje banaka.
Citiramo HUB: „reagiranje na specijalnu situaciju (aprecijacija CHF), može se i treba urediti izvan ZPK, po mogućnosti sporazumno. Nije nužno uvođenje zakonskih odredbi za “jednokratnu” uporabu (do prestanka izvanredne okolnosti), koji dovode do zadiranja u ugovorna prava i, posljedično, do diskriminacije raznih skupina potrošača“.
Prihvaćamo da je CHF kredite moguće sporazumno riješiti, ali samo u području valutne klauzule, dok u području određivanja kamata to više nije moguće. Isto tako, nema nikakve diskriminacije, budući da će dužnici s valutnom klauzulom CHF i nakon predloženih mjera i nakon 10 godina otplate kredita imati daleko veće preostale glavnice nego što su ih imali na početku otplate kredita. Takav diskriminirajući položaj dužnika ne postoji niti u jednoj drugoj vrsti kreditnog posla.
Zaključak HNB-a glasi: “Navedene izmjene mogle bi imati višegodišnji negativan učinak na prihode banaka, pa bi ukupan kumulativni učinak izmjena Zakona mogao biti mnogostruko veći. To bi moglo utjecati i na mogućnost i potencijal banaka da odobravaju nove kredite, kao i njihovu sposobnost apsorpcije nepovoljnih šokova iz okružja, a moglo bi potaknuti i snažnije razduživanje banaka.”
Zaključak HNB-a je očigledno okrenut prema profitu banaka. Našim analizama utvrdili smo da profit banaka nije uopće toliko ugrožen, kao što se to prikazuje u njihovim napuhanim balonima: Dakle, katastrofični napuhani HUB-ov balon nije istinit, i služi isključivo zaštiti profita banaka te ide nauštrb pravne i financijske sigurnosti dužnika u Republici Hrvatskoj.
Očekujemo da Vlada RH odbaci neutemeljene navode banaka i prihvati konačni Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju s odredbama na temelju kojih će banke morati odrediti fiksnu maržu u kreditima s valutnom klauzulom koja je aprecirala više od 20%, na temelju razlike početne kamate i početne vrijednosti promjenjivog parametra.
Moramo dodati za kraj da je u potpuno jednakoj pravno-ugovornoj situaciji s kreditima to već učinjeno još 2011. godine u Republici Srbiji, donošenjem Zakona o zaštiti korisnika financijskih usluga, i to na prijedlog njihove centralne banke, bez ikakvih pritisaka javnosti, samo na temelju saznanja o nezakonitom poslovanju banaka. Nadamo se da naša Vlada prije svega poštuje vladavinu prava, bez obzira koliko ta vladavina djelovala na nečiji profit.
Podržavamo ministra Linića i Vladu Republike Hrvatske da postupe u skladu s utvrđenim i nedvojbenim nepravilnostima u poslovanju banaka u Republici Hrvatskoj.
Banke neće izgubiti, neće biti u gubitku zbog novih mjera, banke će imati smanjeni profit, ali čak i da izgube nešto minimalno, ako su poslovale nezakonito, to nije opravdanje za izbjegavanje donošenja potrebnih zakonskih okvira za otklanjanje nezakonitosti ubuduće”.
