Ako ste paušalni obrtnik, već ste naučili da poduzetništvo podrazumijeva puno više od posla zbog kojeg ste se uopće odlučili otvoriti obrt. Uz pronalaženje klijenata, dogovaranje suradnji, rokove i isporuku usluga, tu su i računi, porezi, doprinosi, evidencije i praćenje propisa koji se mijenjaju brže nego što ih ponekad stignemo pohvatati.
A kada pomislimo da smo napokon razriješili jednu administrativnu zavrzlamu, već nas čeka sljedeća.
Tek što smo iza sebe ostavili dramu oko sidrenih cijena, pitanja kome trebaju, tko ih mora istaknuti, kako ih uopće prikazati i što ako svoje usluge ne možemo svesti na jednu unaprijed određenu cijenu, pred nama je nova obveza. Od 17. studenoga 2026. počinju se primjenjivati pravila o isticanju baznih cijena, kao i obveza objave cjenika na mrežnim stranicama. A od 1. siječnja 2027. paušalne obrtnike koji nisu u stavu PDV-a očekuje i obveza izdavanja fiskaliziranih eRačuna, prema svim kupcima.
Pitam se, koliko još administrativnih obveza možemo preuzeti, a da pritom ne zaboravimo ono zbog čega smo uopće postali poduzetnici: raditi svoj posao, razvijati ga i od njega pristojno živjeti.
Što će za mene značiti nova pravila o cijenama?
Prije nego što krenemo prema 2027., vratimo se na 17. studenoga 2026. Od tog datuma počinju se primjenjivati nova pravila o isticanju baznih cijena i objavi cjenika. Za većinu proizvoda i sve usluge referentni datum je 10. rujna 2026. godine. Iznimka su hrana, piće, kozmetika, sredstva za čišćenje, toaletne potrepštine i proizvodi za kućanstvo, za koje ostaje referentni datum 2. svibnja 2025. godine.
Svrha ove mjere, kako je obrazložilo Ministarstvo gospodarstva, jest ublažavanje inflatornih pritisaka, povećanje transparentnosti tržišta, praćenje učinaka promjena cijena te omogućavanje potrošačima da donose informiranije odluke i lakše zaštite svoja ekonomska prava.
Pa evo prigodnog primjera. Ako ste tjedana mjeseci kupovali odjeću putem internetskih trgovina, sigurno ste naišli na prikaz prethodne cijene uz trenutačnu. Primjerice, ‘najniža cijena u posljednjih 30 dana’, koliko mi to ništa ne znači, malo je reći. Kaput koji sam željela kupiti 10. rujna stajao je 79 eura, a redovna cijena mu je 179 eura, dok se danas s popustom prodaje za 129 eura. Meni je, iskreno, žao što ga nisam kupila po cijeni od 79 eura, no ako mi se sviđa, odgovara mi i trebam ga, svejedno ću ga kupiti za 129 eura.
Zašto? Zato što odluka o kupnji ne ovisi samo o cijeni. Ovisi o proizvodu, njegovoj kvaliteti, potrebama koje zadovoljava i cjelokupnom iskustvu koje kupac ima s brendom.
Slična je situacija i s uslugama, ali je njihovo vrednovanje često puno složenije. Ja kao PR menadžerica klijentu nudim pripremu komunikacijske strategije, objave u medijima ili cjelokupnu komunikacijsku podršku, teško je sve to svesti na jednu univerzalnu cijenu. Neki projekt zahtijeva nekoliko sati rada, drugi uključuje istraživanje, razgovore, pripremu sadržaja, koordinaciju i višemjesečno praćenje rezultata.
Uz to, kao pružatelj usluga koji ima vlastitu mrežnu stranicu, ako prodajem usluge i fizičkim osobama, moram na njima objaviti važeći cjenik u digitalnom obliku pogodnom za automatsku obradu, odnosno u CSV ili XML formatu. Dakle, nije dovoljno samo postaviti PDF dokument s cjenikom na web-stranicu.
I upravo je ova obveza posljednjih tjedana izazvala brojne rasprave među obrtnicima i poduzetnicima. Nizala su se pitanja o tome tko uopće mora imati cjenik, kako ga sastaviti kada se cijena određuje individualno, što ako se svaki projekt razlikuje i koliko će prilagodba novih pravila dodatno koštati.
Od 1. siječnja više nije dovoljno poslati PDF račun domaćoj tvrtki
Ako ste do sada račun za obavljenu uslugu nekoj hrvatskoj tvrtki, obrtu ili drugom poslovnom subjektu izrađivali u Wordu ili Excelu, pretvarali ga u PDF i slali e-poštom, od 1. siječnja 2027. taj način izdavanja računa više neće biti dovoljan. Paušalni obrtnici koji nisu u sustavu PDV-a od tada će morati izdavati i fiskalizirati eRačune za tuzemne poslovne transakcije.
No, uz samu obvezu izdavanja eRačuna, poslovanje nam se dodatno komplicira i zbog KPD oznaka. Ako ste se do sada susretali s njima, znate da nije uvijek jednostavno odrediti koja oznaka najbolje odgovara usluzi koju nudite. Međutim, od 1. siječnja 2027. posebno je važno provjeriti jesu li oznake koje koristimo ispravne. Svaka stavka na eRačunu mora biti povezana s odgovarajućom šesteroznamenkastom brojčanom oznakom iz Klasifikacije proizvoda po djelatnostima Republike Hrvatske, odnosno KPD-a 2025. Ne radi se o šifri djelatnosti koju imamo registriranu u obrtu, nego o klasifikaciji konkretne usluge ili proizvoda koji naplaćujemo.
Dodatno, od 1. siječnja 2027. stupaju na snagu izmjene i dopune KPD-a 2025., objavljene u Narodnim novinama. To znači da nije dovoljno samo jednom pronaći oznaku koja nam se čini odgovarajućom i nastaviti je koristiti. Potrebno je provjeriti odgovara li ona i novoj, izmijenjenoj klasifikaciji te na računima iskazivati ispravne oznake. Porezna uprava objavila je i usporednu tablicu izmijenjenih, dodanih i brisanih šifri kako bi se poduzetnici mogli pripremiti.
Tu je i e-Izvještavanje, još jedna obveza koju ne smijemo zanemariti. Izdavatelji eRačuna morat će Poreznoj upravi dostavljati podatke o naplaćenim eRačunima, i to do 20. dana u mjesecu za prethodni mjesec. Ako je tijekom mjeseca došlo do naplate samo dijela računa, potrebno je evidentirati i podatke o djelomičnoj naplati. Osim toga, izvještavat će se i o isporukama za koje nije bilo moguće izdati eRačun, primjerice u propisanim situacijama kada primatelj nije dostupan u sustavu za razmjenu eRačuna.
Važno je pritom razlikovati račune koje izdajemo poslovnim subjektima od računa građanima. Obveza izdavanja eRačuna od 1. siječnja 2027. odnosi se na tuzemne poslovne transakcije, odnosno na poslovanje između poduzetnika. Ako račun izdajemo hrvatskoj tvrtki ili obrtu, morat ćemo ga izdati u propisanom elektroničkom obliku, ako poslujemo s poslovnim klijentima iz inozemstva, račune ćemo nastaviti izdavati prema pravilima koja se primjenjuju na prekogranične transakcije, dok su računi kreirani građanima zasebna kategorija. Njima se ne izdaju eRačuni, ali od 1. siječnja 2026. fiskalizacija računa u krajnjoj potrošnji obuhvaća sve načine plaćanja, uključujući uplatu na transakcijski račun.
Koliko još administracije stane u jedan poduzetnički dan?
Uz sav stres i pitanja koja su nam donijele promjene tijekom ove godine, već nam stiže prosinac, a s njim i Nova godina s novim obvezama. Ne zaboravimo da do 15. siječnja 2027. moramo predati PO-SD obrazac za sve ostvarene primitke u 2026. godini. Uz to trebamo voditi računa o evidenciji prometa, izdanim i naplaćenim računima, novim pravilima fiskalizacije i svim ostalim obvezama koje prate naše poslovanje.
Nije problem u tome što se propisi mijenjaju. Poslovanje se mijenja, digitalizacija je dio svakodnevice i jasno mi je da država želi imati bolji pregled poslovnih transakcija.
No, kada govorimo o malim poduzetnicima, treba uzeti u obzir da nemaju svi financijske mogućnosti angažirati zasebne osobe ili vanjske suradnike za računovodstvo, administraciju, pravne poslove, marketing i vođenje društvenih mreža. Sve su to usluge koje imaju svoju cijenu. A kada ih pribrojimo troškovima koje već imamo, jasno je da se radi o dodatnom opterećenju koje mali poslovni subjekti moraju nekako uklopiti u svoje poslovanje.
A kada smo već kod troškova, ajmo se samo na trenutak vratiti tri godine unatrag.
U 2024. godini, mjesečni doprinosi za mirovinsko osiguranje prvog i drugog stupa te zdravstveno osiguranje iznosili su 227,76 eura. Godinu poslije, 2025., iznosili su 262,51 euro, a od 1. siječnja 2026. plaćamo 290,98 eura mjesečno.
Dakle, u samo dvije godine mjesečni doprinosi povećali su se za 63,22 eura, odnosno za gotovo 28 posto. Na godišnjoj razini to je 758,64 eura više nego 2024. godine.
A što nas čeka u 2027.? Osim novih administrativnih obveza, paušalne obrtnike od 1. siječnja očekuju i veći mjesečni doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Prema trenutačnoj procjeni osnovice za 2027., mjesečni doprinosi za obrtnike kojima je obrt glavna osnova osiguranja iznosit će oko 316,24 eura, u odnosu na sadašnjih 290,98 eura. Za obrtnike u šestom poreznom razredu, s godišnjim primicima od 40.000,01 do 50.000 eura, iznos bi se zbog predloženog povećanja koeficijenta popeo na oko 355,77 eura, dok bi oni u najvišem razredu, s primicima od 50.000,01 do 60.000 eura, mjesečno izdvajali oko 395,30 eura. Konačni iznosi ovisit će o službeno utvrđenoj osnovici za 2027. godinu.
Što se tiče paušalnog poreza, prema aktualnom prijedlogu izmjena za obrtnike s godišnjim primicima do 40.000 eura nema promjena. Porez se i dalje određuje prema ostvarenom razredu, a godišnji iznosi ostaju od 203,40, do 720 eura. Znatno veće promjene predviđene su za dva najviša razreda: godišnji paušalni porez za primitke od 40.000,01 do 50.000 eura porastao bi na 1.800 eura, a za primitke od 50.000,01 do 60.000 eura na 3.240 eura. Drugim riječima, najveći teret novih poreznih izmjena snosili bi obrtnici s najvišim primicima, kod kojih se povećavaju i doprinosi i paušalni porez.
Dok se drugi vesele blagdanima, poduzetnici zbrajaju još jednu poslovnu godinu
Dolaskom studenoga mnogi zaposlenici već imaju isplaniran godišnji odmor, božićnice, druženja s kolegama i domjenke. Neki će uzeti tjedan ili dva godišnjeg odmora, a oni najsretniji dobit će i dodatnu nagradu za svoj rad.
Pritom ne želim umanjivati ničiji rad ni izazove s kojima se ljudi susreću na svojim radnim mjestima. I sama sam prije poduzetništva radila u različitim poslovnim okruženjima i dobro znam da nijedan posao nije bez svojih izazova. No postoji jedna razlika koju posebno osjetimo kada krenemo raditi za sebe. Kada smo poduzetnici, odmor, bolovanje ili blagdani ne znače nužno da će obveze stati. Klijenti i dalje očekuju odgovore, projekti imaju svoje rokove, računi dolaze na naplatu, a doprinosi se moraju platiti bez obzira na to koliko smo taj mjesec radili.
Prema podacima Ministarstva gospodarstva, u Hrvatskoj je početkom rujna 2026. bilo više od 144 tisuće aktivnih obrta, a u obrtima je radilo više od 268 tisuća ljudi. Iza tih brojki nalaze se tisuće malih poslovnih priča, različitih djelatnosti i ljudi koji svakodnevno pokušavaju održati i razvijati svoje poslovanje.
U posljednje vrijeme nebrojeno smo puta mogli čuti razmišljanja o zatvaranju obrta, i to ne samo kod onih koji su tek nekoliko mjeseci na tržištu nego i kod poduzetnika koji posluju već godinama. Sve češće se govori o tome kako je teško pratiti troškove koji iz godine u godinu rastu. I ne bih rekla da je razlog uvijek nedostatak posla ili klijenata. Posla ima, ali kada podmirite sve obveze, ostane puno manje nego što ste očekivali.
Pritom povećanje vlastitih cijena nije uvijek jednostavno rješenje. Kada poduzetnik mora povećati cijenu svoje usluge kako bi pokrio veće troškove poslovanja, to povećanje prenosi se i na njegove klijente. A ne možemo očekivati da će svaki klijent takvu promjenu prihvatiti. Tako se ponovno nalazimo pred pitanjem kako zadržati konkurentnost, osigurati kvalitetu usluge i istodobno pokriti sve veće troškove.
Kada sam odlučila krenuti u poduzetništvo, učinila sam to zato što sam željela razvijati vlastiti posao, imati više prostora za različite projekte na kojima sam željela raditi, surađivati s različitim klijentima i, naravno, zaraditi više nego što sam mogla na dotadašnjem radnom mjestu. Poduzetništvo sam doživljavala kao priliku da svojim radom i trudom postignem više. I mislila sam da to mogu. I dalje tako razmišljam.
Ne očekujem da će poslovanje biti jednostavno, da će država ukinuti sve poreze ili da će mi netko garantirati zaradu. Ali očekujem da će se prepoznati razlika između velikih sustava i malih poduzetnika koji sami nose gotovo cijeli teret poslovanja. I zato, uz sva nova pravila i obveze koje nas čekaju, ističem najvažnije pitanje:
Isplati li se danas, uz sve veće troškove i sve više obveza, uopće biti poduzetnik?
