Toliko teško da poneki puta zaboravimo na sebe, odmor, najbliže! Htjeli mi to ili ne, ali i na nas smirujuća riječ djeluje kao neka energija….
“Za postizanje prave promjene u životu potrebno je gledati šire, iz druge perspektive, otvoriti se mogućnostima. Ali, treba ih i znati sagledati.” kaže moja coach kolegica.
I s time se slažem i zanima me kako doći do promjene kada je nitko ne želi … a ipak je svi zazivamo. I na kraju stvari uvijek ostaju iste.
Zato mi je coach ispričao priču koja me uz dosadnu i napornu dnevnu rutnu barem malo opustila i natjerala na razmišljanje. Ispričat ću vam priču koja pokazuje kako nekad mislimo da znamo ono što znamo.
Pet slijepaca
Jednog dana pet slijepaca hodajući unaokolo nabasalo je na slona. Nikad do tad nisu sreli takovg stvora.
Svaki od njih pristupio je slonu, svatko sa svoje strane. “Ah!” – uskliknuo je jedan kada je naletio na slonov bok. “Životinja koju zovu slonom je visoka i pretežito ravna, poput velikog šatora.”
Drugi je, pak, uhvatio rukama slonove kljove. “Ne, ne. Slon je dug, tvrda izvijena tijela, zaobljenog i začuđujuće oštrog pri vrhu.” Treći je naletio na jednu od prednjih nogu i zaključio da je slon definitivno poput velikog stupa, no začudno pokretljivog. Četvrti je primio slona za rep i definirao ga kao neku vrstu zmije. Peti je dograbio surlu i čvrsto povjerovao da je slon gipka obla tijela, zaobljenog i prošaranog urezima.
Stajala su tako njih petorica oko slona, svaki sa svojom jasnom percepcijom i jedinstvenim iskustvom, te započeše diskusiju o prirodi tog stvorenja.
Nakon nekog vremena jedan ili dvojica počeli su sumnjati u svoje tvrdnje, pokolebali su se da ono što su oni napipali i nije možda cjelina no samo njen dio, no ostali su počeli tako čvrsto i žustro braniti svoja uvjerenja da se raspravi nije moglo nazrijeti kraja. Možda ta diskusija još traje…
Sretni vam blagdani! Radujte se promjenama koje dolaze! I poduzetnici vole Djeda Mraza!
* Dio priče u kolumni je priča osobnog coacha Elene Cvjetković
