Porez na nekretnine prisutan je u gotovo svim europskim državama. Izuzeci su rijetki, poput Monaka, koji funkcionira kao porezna oaza. Uvođenje takvog poreza u Hrvatskoj izaziva snažne rasprave, osobito jer bi njegove posljedice mogle biti dugoročne i duboke. Tema dodatno dobiva na težini s obzirom na kulturološki aspekt – sklonost štednji u nekretninama, koja kod nas ima korijene još iz socijalističkog razdoblja.
S jedne strane, ovakav porez mogao bi donijeti niz pozitivnih učinaka. Prije svega, mogao bi doprinijeti reguliranju statusa nekretnina i tržišta dugoročnog najma. U Hrvatskoj se, prema procjenama, više od 600.000 stambenih jedinica nalazi izvan funkcije – prazne, neiskorištene i često zapuštene. Uvođenje poreza moglo bi motivirati vlasnike da ih aktiviraju kroz najam, prodaju ili prenamjenu. Time bi se povećala ponuda i dugoročno stabilizirale cijene, osobito u urbanim sredinama i na obali.
S druge strane, postavlja se ključno pitanje: Je li sada pravo vrijeme za novi porezni teret?
Hrvatska je već visoko fiskalno opterećena zemlja, a novi porez mogao bi dodatno zakočiti razvoj, osobito u sektoru nekretnina. Investitori se već suočavaju s brojnim izazovima: sporim i nejasnim procedurama za izdavanje građevinskih dozvola, prekomjernom birokracijom i administrativnim troškovima koji su iznad europskog prosjeka.
Kao arhitekt i vlasnik ureda 4uHa koji svakodnevno radi s investitorima, iz prve ruke vidim koliko je sustav već sada neefikasan. Upravo zato vjerujem da bi svaki korak prema novom porezu trebao biti prethodno usklađen s dubinskim reformama koje bi uključivale ubrzanje postupaka izdavanja dozvola, digitalizacijom postupaka i jasnijom podjelom odgovornosti između državnih i lokalnih tijela. I naravno, poreznim rasterećenjem za investitore.
Bez tih preduvjeta, postoji ozbiljna opasnost da bi porez postigao suprotan učinak: demotivirao ulaganja, smanjio broj novogradnji te doveo do dodatnog rasta cijena nekretnina zbog manjka ponude. Zaključno, porez na nekretnine može biti koristan alat, ali samo ako je dio šire, promišljene strategije. Strategije koja uključuje reformu javne uprave, poreznu pravednost i jasnu viziju dugoročnog prostornog razvoja.
U suprotnom, postoji rizik da postane samo još jedan dodatni teret za realni sektor i građane, bez pozitivnog učinka za društvo.
Komentar Mislava Bašića, direktora arhitektonskog ureda 4uHa
