Istraživanje koje je proveo časopis Direktor u suradnji s kozultantskom tvrtkom Proago pokazalo je kako se položaj žena u biznisu znatno poboljšan u odnosu na prethodne godine. Svrha istraživanja bila je provjeriti jesu li žene u Hrvatskoj u podređenom položaju u odnosu na muškarce kada je biznis u pitanju te koje karakteristike po mišljenju ispitanika uopće čine uspješnu ženu.
Premda je istraživanje pokazalo da je broj žena koje su neugodnosti i nepravednost u poslu osjetile na svojoj koži manji od onih koje to nisu doživjele, taj je postotak svejedno izrazito velik te svega nekoliko postotaka manji od suprotne strane. Tako, primjerice, 47% žena tvrdi da su slabije plaćene od muškaraca koji su na istoj poziciji, naspram 53% onih koje to ne misle. Veliki dio problema žena u poslu odnosi se na njihovo usklađivanje privatnog i poslovnog života te zasnivanja obitelji. Čak 36% njih bilo je u situaciji da mora birati između karijere i obitelji, a povratak s porodiljnog dopusta uglavnom ne donosi sa sobom mogućnost daljnjeg napredovanja.
Zanimljivo je doduše da je i većina muških ispitanika odgovorila da im privatan život ponekad pati zbog poslovnog (64%) tako da razlike po tom pitanju između spolova zapravo nema. Užurbani život i nemilosrdni poslovni uvjeti podjednako pogađaju oba spola. Razlika se ipak javlja kod pitanja pomoći prilikom obavljanja kućanskih poslova, gdje žene ipak mogu računati na manju pomoć.
Što tišti hrvatske žene?
Ukoliko ispitanice upitate koji su najveći problemi kada je u pitanju odnos prema ženama u biznisu, navest će dominaciju „muške kulture“, percepciju žena kao manje sposobnih od muškaraca, teškoće u usklađivanju privatnih i poslovnih obveza, manjak ambicioznosti i oštrine u komunikaciji te odrastanje u patrijarhalnom društvu.
Još jedan bitan faktor koji se nametnuo u istraživanju jest „sama činjenica da smo žene“. To je nekolicina ispitanica navela kao razlog lošijeg položaja spram muškaraca. Je li riječ o dogmi koju nitko zapravo ne propagira već je ostala visjeti u zraku od nekih davnih vremena, ili je zaista tako, teško je procijeniti, ali na to se nadovezuje sljedeći faktor okarakteriziran kao „ono nešto se očekuje od žena“. Pod ovime ispitanice uglavnom podrazumijevaju očekivanja da žene brinu o obitelji, da rode djecu i „sjede doma“, da obavljaju kućanske poslove i sl. Očekuje li se to zaista od žena? Očekuje li to društvo od njih, njihovi muževi ili one same? Na kraju krajeva, zar ne bi to trebale biti dužnosti podijeljene između supružnika te nešto što ne isključuje poslovni uspjeh?
Većina odlika koje naši ispitanici navode kao važne za uspješnu ženu odnosi se na njihovu hrabrost, čvrst stav i snalažljivost te na komunikacijske sposobnosti i dobru organiziranost. Istraživanje dokazuje da je osim javne rasprave, dobre edukacije te pravodobne sankcije svih onih koji zlorabe svoj položaj, potreban i zaokret u stavu koji već u samom začetku baca žene u drugi plan. Riječ je o stavu „ja sam žena, a ovo je muški svijet i znam da nemam šanse“. U 21. stoljeću zaposlenike ne bi trebalo dijeliti na muške i ženske, a uspjeh pripisivati spolu, već bi ih trebalo dijeliti na marljive, željene učenja, sposobne i entuzijastične, i naravno na one koji to nisu.
