Ukoliko ste Emirati, dakle ne čučite na nafti i imate fondove i investicije uokolo po svijetu vaši će porezi plaćeni Državi iznositi 4,13 posto BDP-a, najmanje na ljestvici od šezdeset zemalja. Emirate slijedi Katar. Treća je Indija, potom su se naredali Indonezija, Tajvan i Filipini. Prva europska zemlja s najmanjim udjelom poreskih izdavanja u BDP-u je osamnaesta Rumunjska (18,37 posto BDP-a). Dva mjesta ispod je dvadeseta Hrvatska s 21,95 posto BDP-a. ( Usporedbe radi , udjel u susjednoj Sloveniji je 36,61 posto.) Od najrazvijenijih zemalja prve se pojavljuju 27. i 28. Australija i Japan te Irska s 28,48 posto.
Najviše će za poreze izdvajati Danci, polovicu BDP-a, ispred Šveđana , Talijana, Belgijanaca i Finaca. U vremenima stezanja remena i sveopće štednje pitanje poreza, tko će ih , koliko i kako plaćati postaje ključnim za financijsko preživljavanje. Na njemu se dobivaju ili gube izbori. U nedavnom je sučeljavanju francuskih predsjedničkih kandidata – finalista u izmjeni udaraca ispod pojasa vodila zločesta Sarkozyjeva opaska oponentu Hollandeu da želi smanjiti broj bogatih ( dakle, oporezivati ih) a ne broj siromašnih ( ili, voditi pošteniju socijalnu politiku). Vremena štednje i smanjivanja visokih dugova država pretpostavljaju i intenzivnu potragu za rupama u zakonima – kroz koje se, govore i pravila, iskustva i praksa, daleko lakše provlače najbogatiji.
Porez na bogate
Warren Buffet, na samom vrhu svjetskih multimilijardera osobno je inicirao prijedlog poreza na bogate, Amerikanci su zakon okrstili Buffetovim. U toku je ideološka bitka među stranačkim blokovima pri čemu republikanska većina nije baš spremna dići ruke protiv vlastitog novčanika budući da je svaki treći , izabran bi kao radio u korist malog američkog čovjeka i sam je milijuner. Realno gledajući, u Hrvatskoj su porezi koje na ime zajedničkih potreba prikuplja država daleko manji od problematične Grčke ( 29,7 posto BDP-a), gdje se tek uvježbavaju u zaboravljenoj disciplini gonjenja poreskih neplatiša i muljatora, otkrivajući da, gotovo doslovno, milijarde leže po pločnicima. Grčki je trik vezivanje poreza na nekretnine uz mjerila potrošnje električne energije, odličan potez za lov na milijarde toliko potrebne državi koja je već dva puta prošla proceduru opraštanja dugova.
Računice vele da se aparat zajednice sa izdvajanjima za školstvo, zdravstvo, infrasturkturu, administraciju, sigurnost može nesmetano vrtjeti tek kada poreska izdvajanja stignu u susjedstvo 35 posto BDP-a, pod uvjetom da zemja ne leži na nafti ili ima drugačije običaje, potrebe i zahteve. (Mada Norveška od poreza prihoduje 41,39 posto BDP-a, usprkos bogatstvima iz podmorja – poslovično visoki porezi skandinavskih zemalja financiraju sve elemente hvaljenog sjevernjačkog socijalnog modela ).
Rješenje za financiranje zajedničkih poslova višeslojno je – s jedne strane valja širiti poresku bazu i istovremeno eliminirati zakonske rupe, obratiti se sivoj ekonomiji ali i pametnije trošiti pare kojih je uvijek, čak i u najberićetnijim vremenima, manje od potreba. A Hrvatskoj, kao zemlji gdje radi svega polovica stanovništva umjesto sedamdesetak posto, ni podizanje poreskih stopa, niti bilo kakva druga ekviliribristika neće pomoći dok je god je ogroman postotak ljudi van rada ili bez rada.
Statistika upućuje da Hrvati izdvajaju relativno malo na poreze…ali na njih računa previše usta a stvara ih premalo radnika.
*************
Lada STIPIĆ – Niseteo novinarka je i stalna dopisnica Privrednog vjesnika, živi i radi u Bruxellesu. Stručnjakinja je za područja europskih poslova s naglaskom na gospodarstvo, monetarnu uniju, unutarnje tržite EU i integracije u EU… čime se svakodnevno bavi dva desetljeća. Rad u Bruxellesu opisuje kao “Švedski stol” gdje svi imaju pristup informacijama, vještina je detektirati, izabrati i obraditi pravu. Dobitnica je nagrade “Robert Schuman” za kolumnu “Bruxelles a la carte” u Eukonomistu.
