Ilustrirajmo to nekad čestom pogodnosti neoporezivanja dohotka rezidenata fizičkih osoba (osoba koje podliježu oporezivanju u matičnoj državi temeljem mjesta prebivališta ili boravišta) stečenog u inozemstvu.
Da bi se ostvarila takva pogodnost, osnivano je poduzeće kći u pogodnoj (offshore) jurisdikciji koje je bilo nominalni poslodavac rezidenata čiji je dohodak u offshore-jurisdikciji oporezovan po minimalnoj stopi i time bio neoporeziv u zemlji rezidenta (koja istovrsni dohodak oporezuje po znatno višoj stopi).
Prevedeno, plaćen bi bio mnogo manji porez! Ipak, prilagodbom poreznog zakonodavstva matičnih država onemogućuje se ta pogodnost i nastavak daljnjeg offshore-poslovanja na takav način više nije porezno poželjan, dapače – može uzrokovati i financijske štete.
“No name” milijunaši
Pogodnosti offshore-poslovanja najlakše je prepoznati uvidom u osnovne korporativne (ustrojstvene) karakteristike i mogućnosti offshore-kompanija. Napominjemo da se pojedini korporativni propisi i karakteristike pojedinih offshore-kompanija razlikuju, neke su jurisdikcije primjerice najpogodnije za offshore-bankarstvo, neke za registraciju plovila, neke za komercijalnu uporabu intelektualnog vlasništva itd.:
– ograničena odgovornost kompanije (nije istoznačnica s hrvatskim d.o.o.-ima)
– osnivanje, bez dodatnih usluga, po cijeni od 1.000 do 1.500 USD, minimalne godišnje takse (ovisno o jurisdikciji – nekoliko stotina USD, nešto više u Gibraltaru i Britanskim Djevičanskim Otocima). Mogućnost postojanja samo jednog dioničara, potreban minimalan dionički kapital. Sve radnje u postupku osnivanja moguće je obaviti za samo nekoliko dana
– zajamčena anonimnost, mogućnost izdavanja dionica na donosioca, mogućnost postavljanja nominalnog direktora kompanije, nominalnog dioničara ili člana. Nominalni direktori, dioničari ili članovi potpisuju dokument/izjavu kojom se unaprijed odriču svih prava u korist stvarnog vlasnika, bianco-ostavku, generalnu punomoć u korist stvarnog vlasnika ili osobe koju on postavi itd.
– bankovni račun nije vezan uz offshore-lokaciju, hrvatski korisnici uobičajeno rabe račune u Austriji. Cjelokupno poslovanje obavlja se telekomunikacijski
– ne plaćaju se porezi (ili se plaćaju po minimalnim stopama) u zemlji osnivanja i najčešće nije potrebno predavati porezne prijave (u većini jurisdikcija samo inicijalne i godišnje takse).
Izbjeći dvostruko oporezivanje
Iskorištavanje offshore-pogodnosti u uskoj je vezi i s (ne)primjenom ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, koji su veće pravne snage od poreznih propisa matične države. Većina jurisdikcija koje pružaju offshore-pogodnosti ne sklapaju spomenute ugovore. Kao suprotne primjere u Europi navodimo Kraljevinu Nizozemsku i Cipar. Nizozemska, među ostalim, poznata je kao izuzetno pogodna destinacija za držanje i komercijalno iskorištavanje intelektualnog vlasništva, dočim je Cipar zanimljiv mnogim investitorima zbog sklopljenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s većinom europskih zemalja, pa i onih nastalih raspadom Sovjetskog Saveza (RH ne primjenjuje ugovor preuzet iz SFRJ).
Priča o Arapu, Hrvatu i Nizozemcu
Navodimo hipotetički primjer strukturiranja zajedničkoga poslovnog pothvata (joint venture) između hrvatske i arapske kompanije:
– aktivnosti koje su predmet zajedničkog pothvata/ugovora obavljaju se u jednoj arapskoj državi. Hrvatski ugovaratelj zajedničkog poslovnog pothvata osniva u Nizozemskoj trgovačko društvo, koje pak u arapskoj zemlji osniva stalnu poslovnu jedinicu – podružnicu. Istodobno, ugovorne strane radi operativne provedbe ugovora zajedno osnivaju trgovačko društvo u arapskoj državi čije je prihodovno poslovanje usmjereno isključivo na domaćeg (arapskog) ugovaratelja i podružnicu nizozemskog društva. Ukupno poslovanje tog zajedničkog društva organizirano je tako da su mu prihodi jednaki rashodima.
Putem nizozemskog trgovačkog društva u osnovi se transferira kapital i tehničko znanje (know how, kategorija intelektualnog vlasništva) potrebno za provedbu ugovora o zajedničkom pothvatu. Obje ugovorne strane tako iskorištavaju pogodnosti iz sklopljenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s Nizozemskom, a posebice dijelova koji se odnose na dobit od zajedničkog pothvata i transferirano intelektualno vlasništvo – porez na dobit po odbitku.
Navedeni primjer offshore-pogodnosti pojednostavnjen je. Za njegovu provedbu potrebno je poznavati korporativne i posebice porezne propise u Hrvatskoj, u konkretnoj arapskoj zemlji te u Nizozemskoj.
Također, potrebno je pažljivo urediti sve međusobne ugovorne odnose pravnih subjekata kako bi se maksimalno iskoristile sve dopuštene porezne olakšice i minimizirao rizik osporavanja poreznih vlasti (primjerice glede transfernih cijena u poslovnim odnosima povezanih društava).
